hrvatski

Razvoj i primjena konceptualne metafore u jeziku suvremene znanosti : konceptualizacija prostora, vremena i stanja

Doktorska radnja Milijane Mičunović pod naslovom Razvoj i primjena konceptualne metafore u jeziku suvremene znanosti: konceptualizacija prostora, vremena i stanja obaseže 264 stranice, od čega je 248 stranica teksta i 16 stranica literature. Sastoji se od uvodnog dijela i središnjeg dijela koji je podijeljen u dva glavna poglavlja naslovljena Jezik znanstvene komunikacije i Konceptualizacija u informacijskim znanostima te zaključka i bibliografije. Uvodni dio započinje prikazom povijesnog, filozofskog, metafizičkog i lingvističkog konteksta razvoja i primjene metafore. Govori se o temeljnim pristupima i tumačenjima teorije konceptualne metafore te neuropsihološkim uzrocima i temeljima njezina razvoja i primjene u jeziku. Objašnjena je metonimijska uvjetovanost konceptualne metafore te suodnos metafore i metonimije u kontekstu konceptualizacije koji se može promatrati kroz prizmu integriranog modela. U drugom dijelu uvoda opisuje se važnost i uloga otjelovljenog iskustva u metaforičkom prikazu znanstvenog opažanja te na koji način osjetilno i motoričko iskustvo čovjeka uvjetuje način na koji promatra i opaža pojave i procese u okolini. Opisan je i konekcionistički pristup utemeljen na paralelizmu arhitekture ljudskog uma, a koji se može primijeniti u području kognitivne lingvistike, tj. jezične reprezentacije koncepata. Na kraju se teorija konceptualne metafore stavlja u suodnos s teorijom konceptualne integracije naglašavajući važnost integrativnog pristupa konceptualizaciji koji može objasniti i one figurativne izraze u kojima rekonstruiranje postojećih preslikavanja između domena nije dovoljno. Središnji je dio radnje podijeljen u dva dijela. U prvom se dijelu – Jezik znanstvene komunikacije - govori o jeziku znanstvene komunikacije. Tvrdi se da je metaforičnost kao konkretizacija apstrakcije važna kako u percepciji znanstvenih fenomena tako i u njihovu opisu i pojašnjenju te u komunikaciji sa znanstvenom i neznanstvenom publikom. Opisuje se uloga i važnost znanstvenih metafora kao složenih procesa preslikavanja koji bi se uvijek trebali promatrati unutar njihova dinamičnog odnosa sa znanstvenom teorijom. Naglašava se i uloga i važnost znanstvenih modela koji se mogu i prostorno-vremenski realizirati. Također, obrađeno je pitanje sve veće prisutnosti vizualnih metafora u znanstvenom diskursu, posebno vezanih uz razvoj novih oblika vizualne komunikacije, kao i njihova uloga u obradbi, organizaciji, tumačenju i prezentaciji informacija i znanja. Drugi dio – Konceptualizacija u informacijskim znanostima – donosi opći prikaz povijesnog razvoja informacijskih znanosti, njezine teorije i temeljnih pojmova koji ju određuju. Potom slijedi istraživački dio rada koji najčešće figurativne izraze iz područja informacijskih znanosti analizira metodom teorije konceptualne metafore i metonimije (CMT), a nekoliko primjera i metodom teorije konceptualne integracije (CIT). U radnji je obrađen zavidan korpus konvencionalnih metaforičkih izraza, a ovdje navodimo neke od najčešćih konceptualnih metafora na kojima se oni temelje: softver je razumno biće, podatci su fizički objekti, baze podataka su razumna bića, digitalna knjižnica je fizička knjižnica, knjižnica je živi organizam (i razumno biće), apstraktni digitalni entiteti (sadržaji) su fizički objekti, računalo je razumno biće, računalno sučelje je fizički prostor, društvene mreže su bojišta, medij je statusni simbol, internet je fizičko sredstvo povezivanja, informacijski sustav je građevina, informacija je roba, internetska zajednica je društvo, informacijski sustav je fizički prostor, informacije su objekti, fizičko kretanje i promjena mjesta je kretanje i promjena informacije, informacija je energija/tvar, pretraživanje interneta je fizičko kretanje, kiberprostor je fizički prostor, komunikacijska okolina je fizička i biološka okolina, obrada informacije je računanje, internetske kriminalne djelatnosti su ljudske kriminalne djelatnosti. Primjeri konvencionalnih figurativnih izraza odabrani su na osnovi korpusa koji obuhvaća radove najvažnijih autora i časopise iz područja informacijskih znanosti. U zaključku se objašnjava na koji način teorija konceptualne metafore, znanstveni modeli i teorija konceptualne integracije pomiču spoznajne granice znanstvene misli primjenjujući konceptualizaciju kao osnovno komunikacijsko sredstvo. Na osnovi analiziranih primjera zaključuje se da su navedeni načini konceptualizacije ujedno i osnovni načini oblikovanja većine stručnih figurativnih izraza u informacijskim znanostima, što je vjerojatno usporedivo s metaforičkom uvjetovanošću računalnog, informacijsko-komunikacijskog i općenito tehničko-tehnološkog nazivlja u engleskom jeziku koje vrlo lako prodire i u hrvatski. Zaključci se uspoređuju s dosadašnjim spoznajama o ulozi metafore u jeziku znanstvene komunikacije, potvrđujući važnost povezanosti znanstvene i lingvističke pismenosti.

konceptualna metafora; prostor; vrijeme; stanje

nije evidentirano