hrvatski

Tireohormonalna aktivnost, metabolički pokazatelji i krvna slika u tovnih svinja hranjenih dodatkom sačme uljane repice

Nusproizvodi uljane repice (sačme i pogače), što ostaju nakon ekstrakcije ulja, bogati su energijom i biološki vrijednim proteinima. Međutim, njihova je upotreba kao dodatka stočnoj hrani ograničena zbog sadržaja tzv. antinutritivnih tvari, od kojih su naročito toksični glukozinolati. Njihovom razgradnjom u organizmu nastaju spojevi koji djeluju strumogeno, a također oštećuju jetru i bubrege. Zbog veće osjetljivosti prema toksičnom djelovanju tih spojeva, upoterba uljane repice u hranidbi svinja realizirana je znatno manja nego u hranidbi goveda i peradi. Međutim, u novije vrijeme proizvode se sorte uljane repice koje su selekcionirane na niski sadržaj glukozinolata (� OO-sorte� ), što ukazuje na potencijalnu važnost tih sorti i u hrani svinja. Stoga se provode pokusi u kojima se istražuje djelovanje sačme proizvedene od � OO-sorti� repice na zdrastveno stanje i proizvodne pokazatelje u različitih kategorija svinja. Na temelju rezultata postignitih do danas, još se ne mogu dati definitivne preporuke o količinama sačme koje se mogu pridodati u obrok svinje, s obzirom na dob životinja i trajanje hranidbe. Naime, izuzmu li se učinci na morfologiju i funkciju štitnjače, nema konzistentnih rezultata o odnosu između sadržaja glukozinolata i objektivnih pokazatelja zdrastvenog stanja životinja. Osobito je neistraženo djelovanje hranidbe repičinom sačmom na pojedine metaboličke procese. U ovome radu istraživano je djelovanje sačme � OO-sorti� repice, dodane u obrok u količinama od 6 do 8 posto, na zdrastvene i proizvodne pokazatelje u tovnih svinja tijekom prvog (početnog) i drugog (završnog) razdoblja hranidbe. Opažanja o zdravlju životinja temelje se na istraživanjima morfoloških i funkcionalnih odlika štitnjače i jetre, zatim na biokemijskim i hematološkim pretragama krvi. Proizvodna (gojidbena) sposobnost svinja utvrđivana je na temelju dnevnog prirasta tjelesne mase i utroška hrane za kilogram prirasta. Istraživanja su obavljena na 90 zdravih svinja, kastriranim mužjacima i nekastriranim ženkama, križancima pasmina Landrace, Large White i Pietrain, kada su bili stari 69-77 dana i dosegli težinu oko 22 kg. Svinje su bile podijeljene u tri hranidbene skupine koje su se sastojale od jednakog broja mužjaka i ženki. Kontrolna skupina hranjena je standardnom krmnom smjesom koja je sadržavala 6% suncokretove sačme u prvom razdoblju tova, a 8 posto u drugom razdoblju. Prva pokusna skupina hranjena je smjesom u kojoj je suncokretova sačma zamijenjena s ekvivalentnom količinom (6 i 8 posto) repičine sačme. Druga pokusna skupina dobivala je povećanu količinu (8 i 10 posto) repičine sačme u obroku. Sadržaj glukozinolata u repičinoj sačmi iznosio je 30, 13 ľM/g suhe tvari. Uzroci krvi za biokemijske i hematološke analize uzimani su punkcijom v. cavae u tri navrata: netom prije početka pokusa te na kraju prvog (42. dan) i drugog (112. dan) razdoblja tova. Određivana je koncentracija T3 i T4 fluoroimunološkom metodom, koncentracija inzulina radioimunološkom metodom, koncentracija glukoze i kolesterola pomoću enzimatskih reagensa, te koncentracija ukupnih proteina biuretskom metodom. Prilikom svakog uzimanja krvi sve su životinje vagane pojedinačno i skupno po odjeljcima smještaja. Neposredno nakon klanja svim svinjama je izvađena štitnjača i jetra i odmah su izvagane, a zatim su uzeti komadići obaju organa od svake životinje i stavljeni u formalin za kasnije histološke analize. Rezultati su pokazali da se na kraju prvog i drugog razdoblja hranidbe koncentracije T3 i T4 u serumu skupina svinja hranjenih sačmom uljane repice nisu statistički značajno razlikovale od koncentracija koje su istovremeno izmjerene u serumu kontrolne skupine svinja, tj. skupine hranjene suncokretovom sačmom. Težina štitnjače u svinja koje su umjesto suncokretove sačme dobivale u obroku ekvivalentnu količinu repičine sačme (6 i 8 posto) bila je povećana za 46 posto, a u svinja koje su dobivale veću količinu repičine sačme (8 i 10 posto) povećanje je iznosilo 59 posto. Većina svinja hranjenih repičinom sačmom razvila je fiziološku hipertrofiju folikularnog epitela: lakšeg, srednjeg ili težeg stupnja.Međutim, niti u jedne svinje nisu se očitovale degenerativne promjene koje bi se mogle pripisati hipofunkciji ili kolapsu štitnjače. Na temelju koncentracije tiroidnih hormona u krvi i histopatološkog nalaza, može se zaključiti da je štitnjača hipertrofirala u svinja hranjenih uljanom repicom uslijed pojačanog naprezanja, čime je uspjela nadvladati inhibirajuće djelovanje glukozinolata na sintezu svojih hormona. Osim povećanja štitnjače, u svinja hranjenih uljanom repicom, došlo je i do povećanja jetre, koje je u prve pokusne skupine iznosilo 29 posto a u druge 26 posto. Dakle, s povećanjem udjela sačme uljane repice u obroku nije došlo do daljnjeg porasta težine jetre, za razliku od štitnjače. Histološke promjene u parenhimu jetre nisu se razlikovale od onih promjena koje su se nalazile u pojedinačnim slučajevima i kod kontrolne skupine (masna infiltracija, parenhimska distrofija, diseminirana milijarna nekroza), a općenito se susreću u intenzivno hranjenih svinja. Jedino bi se infiltracija eozinofila mogla dovesti u vezu s toksičnim i alergijskim djelovanjem sastojaka repice jer takve promjene nisu nađene u kontrolne skupine. Na temelju određivanja koncentracija ukupnih proteina, glukoze, inzulina i kolesterola u krvi, nisu utvrđene promjene u određenim područjima mijene tvari u svinja tijekom hranidbe s dodatkom sačme uljane repice, u količinama 6-10 posto, koje bi bile komplementarne hipofunkciji štitnjače. U obje skupine svinja koje su hranjene repičinom sačmom izmjeren je signifikantan porast koncentracije proteina, glukoze i inzulina u krvi. Što se tiče morfoloških sastojaka krvi, svi su bili u fiziološkim granicama i nije se očitovala nikakva razlika među hranidbenim skupinama. Dakle, nisu postojale promjene u hemogramu svinja hrenjenih uljanom repicom koje bi ukazivale na poremećenu eritrocitopoezu ili leukocitopoezu. Udio retikulocita, mladih eritrocita u perifernoj krvi, pokazuje da se radi o vrlo živahnoj i ujednačenoj regeneraciji krvi u svih hranidbenih skupina svinja. Negativnih učinaka hranidbe uljanom repicom na gojidbene pokazatelje nije bilo. Dapače, prirasti tjelesnih težina u prvom razdoblju tova pokazali su se signifikantno boljima nego u kontrolnih svinja, naročito u skupine koja je bila hranjena s ekvivalentnom zamjenom (6 posto) repičine sačme za suncokretovu sačmu tijekom prvog razdoblja hranidbe. Utrošak hrane za kilogram prirasta tjelesne mase bio je nešto manji, ali ne signifikantno u obiju skupina hranjenih repičinom sačmom, dok je u drugom razdoblju bio gotovo jednak u svih hranidbenih skupina. Sažimajući kliničko-kemijske, histomorfološke, hematološke i proizvodne rezultate ovih istraživanja, može se zaključiti da sačma uljane repice, proizvedena od � OO-sorti� repice, dodana u obrok svinjama u količini do 8 posto tijekom prvog razdoblja tova, te do 10 posto tijekom drugog razdoblja, ne djeluje štetno na zdravlje i rast životinja, iako uzrokuje povećanje štitnjače i jetre.

svinja; uljana repica; tiroidni hormoni; metabolički pokazatelji; hematologija; histomorfologija; gojidbeni pokazatelji

nije evidentirano