hrvatski

Stilistički aspekti klasičnog i modernističkog hrvatskog igranog filma na Festivalu u Puli

Rad obrazlaže stilističke aspekte pojedinih hrvatskih igranih filmova koji su bili nagrađivani na Festivalu igranog filma u Puli, ali i onih filmova koji su, usprkos ugledu i prethodno već prepoznatoj i nagrađivanoj poetici svojih autora/redatelja, naišli na lošiji recepcijski obzor, poput Mimičinog filma Kaja, ubit ću te! (1967). Nagrađivani filmovi s početka djelatnosti Festivala u Puli 1950-ih, poput Bauerova filma Ne okreći se sine (1956), Hanžekovićeva Svoga tela gospodar (1957), Tanhoferova H-8... (1958) itd., pokušavaju se smjestiti u širi povijesno-poetički kontekst klasičnih stilskih tendencija u hrvatskom igranom filmu, dok se nagrađivani filmovi druge polovice 1960-ih, poput Mimičina Prometeja s otoka Viševice (1965) i Ponedjeljka ili utorka (1966) te Babajine Breze (1967), ali i nenagrađenog i (gledateljski) loše prihvaćenog filma Kaja, ubit ću te! (1967), pokušavaju smjestiti u opći povijesno-poetički kontekst modernističkih stilskih tendencija u hrvatskom igranom filmu. Pritom se alati za utvrđivanje i problematiziranje pojma stilske konfiguracije pojedinih filmova izravno oslanjaju na istraživačke i konceptualne prakse američkih filmologa Noëla Carrolla i Davida Bordwella koji su razvili specifičan funkcionalno- stilistički pristup proučavanju filmskoga stila. Njihov se pristup zatim pokušava primijeniti na dva nagrađena (Ne okreći se sine i H-8...) i jedan nenagrađeni film (Kaja, ubit ću te!).

filmski stil; Pula; filmski festival; klasični stil; modernistički stil; hrvatski igrani film; stilistika

nije evidentirano