hrvatski

Arhiv Rogovske opatije

Benediktinski kraljevski samostan Sv. Ivana Evanđelista u Biograda na moru utemeljen je 1060. godine. Zbog svoga najvećega posjeda – Rogovo – nazivan i rogovski, odnosno nakon mletačkog razaranja Biograda 1125. godine i preseljenja redovnika toga samostana na obližnji otok Pašman pod imenom Sv. Kuzme i Damjana. Ovaj je samostan kao i arhivsko gradivo koje je u njemu bilo stvarano i čuvano izuzetno važan za našu srednjovjekovnu, ali i povijest kasnijih razdoblja. Svaki benediktinski samostan imao je u svome sastavu što manju – što veću knjižnicu, a također i arhiv u kome se deponirala i čuvala samostanska dokumentacija. Izravne podatke o arhivu biogradskog samostana Sv. Ivana Evanđelista nemamo, ali o tradiciji čuvanja isprava i drugih spisa rječito svjedoči sadržaj samostanskog kartulara Libellus Policorion kao i sav onaj diplomatički materijal sačuvan kasnije u samostanu. Uništenjem Biograda 1125. stradao je i samostan Sv. Ivana Evanđelista. S tom godinom možemo datirati i prvu devastaciju samostanskog arhivskoga gradiva, ali i spisa i knjiga neophodnih za njegovo redovno funkcioniranje. Za vrijeme sukoba kralja Ludovika I. Anžuvinca i Mlečana 1345. posebno je teško stradao samostan o čemu svjedoči i srednjovjekovna kronika Obsidio Iadrensis. Tada je i opatijski arhiv bio raznesen, odnosno razbacan. Na devastaciju samostana i arhiva od strane Mlečana, te nepoštivanja njegovih prava potužio se 1357. papi Inocentu VI. tadašnji opat Grgur, a napose zbog kidanja i otuđivanja papinskih olovnih bula s isprave Klementa VI. Stoga je papa pozvao 1358. godine Mlečane da nadoknadu učinjenu štetu. Spomenuti događaji – a vrlo vjerojatno je bilo i onih značenjem i posljedicama manjih – teško su naštetila samostanu i redovničkoj zajednici u cjelini. Formalno ukinuće samostana Sv. Kuzme i Damjana zbilo se 1808. godine, a rezultiralo je tim da je najveći i najvredniji dio samostanskog arhiv, uostalom kao i nekih drugih samostana, prešao u novoosnovani guvernerov arhiv u Zadru. Tako je arhivsko gradivo na novome mjestu započelo svoj novi život, ali ubrzo dočekalo i nove političke okolnosti. U pogledu provenijencije arhivskoga fonda Spisi samostana Sv. Kuzme i Damjana valja spomenuti još jednu činjenicu, a to je da unutar ovoga fonda imamo nekoliko isprava koje nemaju nikakve veza sa samostanom, a neke čak ni sa širim dalmatinskim područjem. Danas se u Državnom arhivu u Zadru čuva ukupno 199 komada isprava na pergameni, te 12 kutija drugoga arhivskog gradiva benediktinskog samostana Sv. Kuzme i Damjana kod Tkona na Pašmanu, a što sveukupno čini 2, 5 d/m gradiva koje obuhvaća razdoblje od 1060. do 1806. godine. Kada se to gradivo količinski usporedi s arhivima drugih zadarskih benediktinskih samostana, arhiv Sv. Krševana sadrži 816 isprava, 23 kutije, ukupno 3, 5 d/m gradiva od 9. st. do 1806., a Sv. Marije čak 1045 pergamena od 1236. do 1676. godine, tada možemo reći da je rogovski srednje veličine, ali iznimna značenja.

arhiv; arhivsko gradivo; diplomatička gradivo; benediktinci; samostan Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu n/m; samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu

nije evidentirano