hrvatski

Dinamika odnosa između nomadskog i sjedilačkog društva na prostoru Bliskog istoka u brončano doba

Pastirske nomadske skupine postojale su tijekom čitave povijesti Bliskog istoka, ali nisu eksplicitno navedeni u pisanim izvorima sve do druge polovice 3. tis. pr. Kr. Autori drevnih tekstova skloni su prikazivanju pastirskih nomada kao skupina izvan urbane sredine čije je ponašanje bilo opasno i unosilo razdor. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto je tradicionalan znanstveni pogled na nomadsko-sjedilačke odnose u obliku niza nomadskih navala koji nasrću iz pustinje ili gorja kako bi nadvladali sjedilačku populaciju u vremenima klimatskih neprilika ili političke nestabilnosti. Novija razmatranja odnosa nomada i sjedilačke populacije podupiru postojanje simbiotskog, međusobno zavisnog odnosa, čiji je najvažniji aspekt razmjena dobara. Nomadi su osiguravali životinjske proizvode sjedilačkoj populaciji te su zauzvrat dobivali poljoprivredne ili obrtničke proizvode. Sjedilačka populacija možda i nije trebala proizvode pastira koliko su nomadi trebali žito i takav je asimetričan odnos mogao rezultirati napadima nomada, koji su zbog svoje pokretnosti imali izrazitu vojnu prednost. Istovremena međusobna zavisnost i obostrani antagonizam ocrtavaju dinamiku odnosa nomada i sjedilačke populacije tijekom drevne bliskoistočne povijesti.

nomadi; urbani centar; Bliski istok; brončano doba

nije evidentirano