hrvatski

IVAN KRSTITELJ TKALČIĆ - PIONIR SISAČKE ARHEOLOGIJE

Prateći suvremene europske arheološke trendove, koji su nužno bili vezani uz širu društveno-političku sliku u kojoj se Hrvatska tada nalazila, hrvatska znanstvena elita pokušala je realizirati domoljubne ciljeve zacrtane još preporodnim planovima vezanima za formiranje hrvatskog nacionalnog identiteta. Generaciji tih istaknutih društvenih djelatnika svakako pripada Ivan Krstitelj Tkalčić. Nastavljajući svoju znanstvenu djelatnost, vezano uz sisačke arheološke terene, on se nadovezuje na temelje koje su na tom polju postavili Ivan Kukuljević Sakcinski i Mijat Sabljar. Kroz svoje kapelansko djelovanje u Sisku on je, tijekom pet godina vršenja ove dužnosti, imao prilike uvidjeti kompleksnost sisačkog arheološkog proučavanja, ali i nazrijeti dio njegova rješenja. U tom pogledu, istaknuo je interdisciplinarnost kao ključan pokretač rješavanja sisačkih arheoloških problema. No, uz neosporan stručan i znanstveni rad i trud, mogli bi smo zaključiti kako je Tkalčić u barem tri premise imao sreće. Naime, u Sisak je došao u času kada se grad pretvorio u golemo gradilište, vezano uz ubrzani gospodarski razvoj kroz koji Sisak tada prolazi, pa mu se arheološki tereni permanentno otvaraju. Uz to, Ivan Kukuljević i Mijat Sabljar, vršeći značakne društvene funkcije na višim razinama, potiču i iniciraju njegov terenski rad, smatrajući ga njihovim nasljednikom, svjesni da sami više nemaju vremena za takve pothvate. S treće strane, kanonska dužnost koju je Tkalčić obnašao otvorila mu je vrata mnogih domova u Sisku, gdje je lokalno stanovništvo bilo tradicionalno zatvoreno prema došljacima. Uza sve navedeno, u trenutku Tkalčićeva boravka u Sisku još nije formirano lokalno arheološko društvo, što je njemu na kraju pomoglo u neometanom i samostalnom istraživanju i arheološkom rekognosciranju sisačkih arheoloških terena. Nije ovisio o društvenom tempu, planiranjima i financiranju. Po tom pitanju, on je ovisio jedino o Ivanu Kukuljeviću, Mijatu Sabljaru i Šimi Ljubiću, o čemu svjedoči njihova rukopisna ostavština. Podaci koje nam je Tkalčić donio o stanju sisačke arheologije dragocjeni su za njeno proučavanje, jer Sisak nikada više neće u svojoj gradskoj jezgri, biti tako veliko gradilište. U mnogim svojim bilješkama Tkalčić je vrlo precizan, kao i u danim opisima arheoloških nalaza a ozbiljnost njegova arheološkog djelovanja u Sisku dokazana je time što Theodor Mommsen stvarajući svoje kapitalno djelo Corpus inscriptionum Latinarum (CIL), Berlin, 1902., mahom koristi i Tkalčićeve opise nekih spomenika s područja Siska. Trebamo istaknuti i da je niz spomenika koje danas smatramo izgubljenima, u svojim zapisima u prijepisu donio upravo Ivan Tkalčić, pa nam u tom smislu i danas pomaže u stvaranju cjelovite slike epigrafičke ostavštine antičke Siscije.

Sisak; Siscija; arheologija; druga polovica 19. stoljeća; Ivan Krstitelj Tkalčić

nije evidentirano