Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Spomenica župne crkve Sv. Križa u Sisku-izvor za proučavanje početaka sustavnih arheološjih istraživanja (CROSBI ID 191134)

Prilog u časopisu | stručni rad

Vukelić, Vlatka Spomenica župne crkve Sv. Križa u Sisku-izvor za proučavanje početaka sustavnih arheološjih istraživanja // Godišnjak Gradskog muzeja Sisak, 9 (2009), 121-126

Podaci o odgovornosti

Vukelić, Vlatka

hrvatski

Spomenica župne crkve Sv. Križa u Sisku-izvor za proučavanje početaka sustavnih arheološjih istraživanja

Početkom intenzivnog gospodarskog razvoja sredinom 19. stoljeća, sisačka urbana legislativa omogućila je i početak arhitektonski određene zidane izgradnje u samom urbanom tkivu, na prostoru što ga u arheološkoj terminologiji nazivamo Siscia intra muros. S obzirom na tu činjenicu, kao i na dotadašnje površno iskorištavanje opisanog terena, svjetlo dana ugledala je stoljećima zatrpana rimska arheološka građa. Nekolicina entuzijasta sudjelovala je u pokušaju njena objedinjenja, sustavnog istraživanja i znanstvene valorizacije, kao i u pokušaju izrade topografije antičke Siscije. Jedan od njih bio je i sisački župnik Franjo Schloissnigg. Uz klasičnu naobrazbu, koja ga je učinila jednim od najučenijih ljudi svoga doba u Sisku, uživao je povjerenje mnogih građana, ali i hrvatskih domoljuba, poput Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji su ilirske ideje proveli u djelo stvarajući institucije koje brinu o nacinalnom i prosvjetnom blagu. Tako je Schloissnigg postao povjerenikom za sisačke starine Povijesnog društva zagrebačkog, a ta dužnost obuhvaćala je posao čuvanja tadašnje najveće, najljepše i najpoznatije zbirke starina trgovca Franje Diericha iz Siska. Ova je zbirka kasnije nadopunjavana predmetima što ih je iskapalo i sakupljalo lokalno arheološko društvo „Siscia“. Uz to, veliki doprinos povećanju ove zbirke dali su pojedinci, zaljubljenici u starine koji su nesebičnom požrtvovnošću otkupljivali siscijanske arheološke ostatke na terenu od raznih preprodavača. Predmeti iz spomenute zbirke, na posljetku su donirani Narodnome muzeju u Zagrebu, koji se tek formirao. Od tog trenutka zbirka je poznata pod nazivom „Sisačka zbirka“, a postala je temelj za arheološko proučavanje antičke Siscije, ali i cijele kontinentalne Hrvatske. Shvaćajući ozbiljno posao koji mu je povjeren, Schloissnigg je u direktnom dodiru sa Šimom Ljubićem, tadašnjim muzejskim čuvarom Narodnog muzeja. Dio njihove korespondencije čuva se danas u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a dio njihove suradnje posvjedočen je u Spomenici crkve Uzvišenja sv. Križa. Spomenicu je počeo pisati sam Schloissnigg 1851. godine i to na način da je uz uobičajeno bilježenje aktualnosti svoga doba, u istu upisao i ranije događaje relevantne za sisački kraj. Pri tome se služio kanonskim vizitacijama, koje je očito imao prilike vidjeti i proučiti, a što danas predstavlja posebno važno štivo, s obzirom na zastupljenost informacija o sisačkom ranom novovjekovlju u istima, koje je šturo obrađivano u današnjoj periodici i literaturi uopće. Međutim, ono što Spomenica još donosi, vrlo je važan doprinos arheološkim istraživanjima na području Siska, s obzirom na detaljne opise, i čak crteže ruševina stare Siscije koje je Schloissnigg vidio i zabilježio. Najvrjedniji su nam zapisi u Spomenici iz 1854. godine koji opisuju pronalazak siscijanske bazilike urbanae, njezinu tadašnju lokaciju, u novonastalom urbanom prostoru, kao i podatak o vlasniku zemljišta na kojem je bazilika otkrivena. Schloissnigg opisuje ostatke njezine vanjštine i ostatke nalaza iz njene unutrašnjosti, kao i crtež, ali i dimenzije tlocrta koji donosi u Spomenici. Definira ju kao Kvirinovu crkvu, no upravo nam popis inventara koji je donio u Spomenici demantira njegovu pretpostavku, s obzirom na nedostatak ranokršćanskih simbola u ruševinama bazilike. Daje naslutiti da je bila prekrasna, a ono što zapanjuje činjenica je da je još i tada u njenim ruševinama bio vidljiv oltar dug 10 stopa i širok 3 stope, uokolo kojeg su ležali mramorni ostaci. Bilježi i da su u istom prostoru pronađeni grobovi, mozaični pod, te zidne slike na ostacima zidova. Bili su mu vidljivi i tragovi paleža i rušenja što ga je navelo na zaključak o stradanju Bazilike tijekom seobe naroda. Upravo su svi njegovi podaci, kao i prekrasan crtež tlocrta objekta, uspješno poslužili u temeljnoj rekonstrukciji položaja siscijanske bazilike urbanae koju je studiozno proveo Domagoj Vuković. U zapisima koji slijede opisani su i drugi arheološki pronalasci, a naročito su nam vrijedni podaci o iskopinama na lokalitetu „Rimska pivnica“ iz 1868. godine. Bilješke i nacrte s tog lokaliteta Schloissnigg također unosi u Spomenicu, ali inzistira i na posebnim crtežima koje je u tu svrhu napravio kaptolski gruntovnik (risač) Josip Jilk. Isti lokalitet istraživao je i Schloissniggov kapelan Ivan Tkalčić i to u travnju 1868. godine. Nalazi s područja stare jezgre Siska, kao i mentorsko vodstvo dobro upućenog župnika, naveli su Tkalčića da napiše svoju rekonstrukciju starokršćanske siscijanske zajednice u svom djelu Severilla ili slika iz progona kršćana u Sisku. S obzirom na Tkalčićev skori premještaj u Zagreb, Schloissnigg traži da posao istraživanja nastavi kaptolski providnik Jilk, za kojeg čak smatra da bi ga bolje obavljao, dok je on sam s najvećom pažnjom, kao i dotada, u svoju Spomenicu bilježio rimske starine na koje su nailazili. To je činio sve do 1869. godine kada umire. Nakon njega sisačkim župnikom postaje Dragutin König, koji manje revno bilježi arheološke pronalaske, iako prema arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu znamo da slijede mnogostruka važna otkrića. Doduše, spomenuti će prodaju kaptolske „bašće“ poduzetniku Andriji Colussiju 1883. godine, koji će na tome zemljištu provesti arheološka istraživanja i pronaći veliki rimski zid/bedem. König je bio više politički orijentiran, pa suradnju sa zagrebačkim Narodnim muzejem o pitanju tih otkrića preuzima Josip Jilk, te tu prestaje trag o arheološkim podacima u sisačkoj Spomenici, no nastavlja se kroz obilnu i vrijednu korespondenciju koja se danas čuva u Arheološkom muzeju i HAZU-u u Zagrebu.

Sisak; arheološki ostaci; Liber memorabilium evenuum Parochiae Sisciensis

nije evidentirano

engleski

The memorial of the parish church of the Holy Cross exaltation in Sisak as the investigation source into the begginning of systematic archeological research

nije evidentirano

Sisak; archaeological remains; Liber memorabilium evenuum Parochiae Sisciensis

nije evidentirano

Podaci o izdanju

9

2009.

121-126

objavljeno

1332-9308

Povezanost rada

Povijest