Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 620098

Bezrazarajuće ispitivanje kompozita metodom pulsne termografije


Nejašmić, Ivan
Bezrazarajuće ispitivanje kompozita metodom pulsne termografije 2013., diplomski rad, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Split


Naslov
Bezrazarajuće ispitivanje kompozita metodom pulsne termografije
(Non destructie testing of composite materials based on pulsed thermography)

Autori
Nejašmić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

Mjesto
Split

Datum
27.02

Godina
2013

Stranica
96

Mentor
Krstulović-Opara, Lovre

Neposredni voditelj
Garafulić, Endri

Ključne riječi
Pulsna termografija; osmoza; ispitivanje bez razaranja
(Pulsed thermography; osmotic process; non destructive testing)

Sažetak
Infracrvena termografija je bezrazorna metoda mjerenja i bilježenja temperature i njezine raspodjele na površinama objekata. Termografija podrazumijeva da nakon mjerenja ostaje trajan zapis o izmjerenim veličinama. a zapis se zove termogram. Pulsna termografija spada u aktivne termografske tehnike, što znači da se prilikom ispitivanja određeni objekt (uzorak) izlaže toplinskoj pobudi kako bi se dobio temperaturni odziv odnosno zadovoljavajući toplinski kontrast. Kompoziti se mogu podjeliti prema dodacima: s dodatkom čestica (velike, dispergirane čestice), s dodatkom vlakana (duga, kratka, usmjerena, neusmjerena), strukturni kompoziti(slojeviti, stanični, sendvič). Stakloplastika (Fiberglass ili fibreglass, glass-reinforced polymer GRP, glass-fiber reinforced plastic GFRP) je kompozitni materijal s polimernom matricom ojačan finim staklenim vlaknima. Kod stakloplastike se javlja problem osmoze. Osmoza kod stakloplastike označava prodiranje vode kroz slojeve što dovodi do delaminacije i uništavanja fizikalnih i mehamičkih svojstava stakloplastike. Na primjeru uzorka stakloplastike na kojem su izglodane rupe simulirale oštećenja primjenjene su metode pulsne termografije, brza Fourierove transformacije (FFT) i kompleksna valićna transformacija (CWT). CWT metoda je dala najjasniji prikaz oštećenja. Idealno vrijeme toplinske pobude pokazalo se 2 minute. Metoda pulsne termografije nije se pokazala dostatnom kada je u pitanju problem osmoze. Na uzorak stakloplastike pogođen osmozom primjenjene su FFT i CWT metode. U odnosu na FFT kontinuirana kompleksna Morlet valićna transformacija (CWT) posjeduje iste kvalitete, a još je i bolja u otkrivanju anomalija. CWT metodom otkrivaju se nova oštećenja. Oštećenja osmozom potveđena su i primjenom ultrazvučnog ispitivanja i rendgenskog zračenja. Stakloplastika se ne može ponovno iskoristiti ili ekološki uništiti, stoga je produljenje životnog vijeka stakloplastičnih plovila i pitanje održivosti ovog materijala. Otkrivanje oštećenja i obnavjanje oštećenih struktura postali su pitanja od velikog interesa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Strojarstvo



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
023-0231744-1745 - Pogonska čvrstoća materijala i konstrukcija (Željko Domazet, )

Ustanove
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Split