hrvatski

POVEZANOST OŠTEĆENJA PROTEINA I OSJETLJIVOSTI HUMANIH STANICA NA OKSIDACIJSKI STRES

Proteini mogu biti oksidacijski modificirani raznim reakcijama u kojima sudjeluju reaktivni kisikovi spojevi (ROS) proizvedeni normalnim metabolizmom. Karbonilacija je od posebne važnosti zbog njezine ireverzibilnosti pa zbog toga može biti promatrana kao mjera oštećenja proteina. Kod mortalnih humanih stanica je utvrđeno da se povećanjem životne dobi povećava razina karbonilacije proteoma, što ne vrijedi u slučaju imortalnih humanih stanica. Cilj ovog istraživanja je pokazati korelaciju između kronološke dobi mortalnih (humani fibroblasti BJ) i imortalnih staničnih linija (imortalizirani humani keratinociti HaCaT, SV40 transformirani humani fibroblasti MRC-5 SV40) i oksidacije tj. oštećenja u njihovom proteomu te utvrditi razlike u sposobnosti odupiranja oksidacijskom stresu. Oksidacijski stres je proveden tretiranjem četiriju subkultura navedenih staničnih linija različitim dozama UV-C zračenja te je analizirana karbonilacija proteina kako bi se utvrdile razine karbonilacije prisutne 0 h i 24 h nakon tretmana UV-C zračenjem kod četiri subkulture mortalnih i imortalnih staničnih linija. Utvrđeno je da mortalne humane stanice posjeduju inherentne razine karbonilacije proteoma koje utječu da se stanicama tijekom starenja smanjuje otpornost na oksidacijski stres. Imortalne humane stanične linije vjerojatno posjeduju mehanizme koji omogućavaju učinkovito uklanjanje oštećenih proteina iz stanica pa pokazuju veću otpornost na oksidacijski stres izazvan UV-C zračenjem

mortalne stanične linije; imortalne stanične linije; subkulture; oksidacijski stres; karbonilacija proteina

nije evidentirano