hrvatski

Abraham naš otac u vjeri. Povijest, vjera i teologija

U radu autor razlaže Abrahamov život, njegov lik i djelo. Najprije osvjetljuje pitanje povijesnosti Abrahamova pojavka na biblijskoj sceni, a zatim njegovo značenje za povijest Božjeg naroda, starozavjetnog Izraela. Autor potom opširnije analizira Abrahamov poziv, u kojem se ističu njegova vjera i povjerenje u Boga. Nadalje, pokazuje kako se Bog objavljuje u Abrahamovu životu, kako s njime s jedne strane komunicira izravno (stariji tekstovi), a s druge strane preko anđela (mlađi tekstovi). U tome se Bog prilagođava ljudskim načinima komuniciranja. Kao primjer ističe se prizor u kojem se Bog objavljuje Abrahamu u liku »trojice« i obećaje mu Izakovo rođenje. Posebno poglavlje autor posvećuje nacrtu izraelske povijesti koja se nazire već u Abrahamovu životu: u Abrahamu je izraelska povijest anticipirana kroz put od Ura Kaldejskog do Kanaana (povratak iz babilonskog sužanjstva), pa do Egipta i opet iz Egipta u Kanaan (izlazak iz Egipta, iz kuće ropstva), te ulazak u Obećanu zemlju. Abraham je tako postao simbolom jedinstva izraelskoga naroda, unatoč unutarnjim (plemenskim) razlikama. Autor potom analizira Abrahama kao svjedoka izvorne religije. U biblijskim je tekstovima Abraham predstavljen kao preteča svih onih koji vjeruju, postaje »otac u vjeri« onima kojima nije »otac po krvi«. Abraham je čovjek spasenja unaprijed, čovjek odlaska bez povratka, čovjek čina vjere, otac mogućih i nemogućih pothvata, i po tome je on nama danas uzor u međureligijskom sporazumijevanju. Na kraju autor izlaže Abrahamov lik u Kur'anu. Kur'an spominje Abrahama (Ibrahima) na mnogim mjestima. On je za Kur'an prvi musliman, prvi čovjek koji se potpuno Bogu predao i koji je u tom pogledu preteča Muhameda. Autor zaključuje svoje izlaganje ukazujući na važnost Abrahama u međureligijskom dijalogu danas.

Abraham; Biblija; Kur'an

nije evidentirano