hrvatski

Dijagnoza ciklogeneze na južnoj strani Alpa kao posljedica uspora relativno hladnog zraka

Krajevi koji okružuju Sredozemno more su znatno topliji od većine ostalih, a samo more je također toplije od ostalih morskih površina na sličnim geografskim širinama. To je posljedica zatvorenosti mediteranskog bazena koji je omeđen trima kontinentima. Ciklone, koje nastaju kao valni poremećaji na polarnoj fronti, imaju ključnu ulogu u određivanju klime ovog prostora budući da se njima topli zrak prenosi na sjever, a hladni na jug. Ovaj mehanizam omogućuje smanjenje temperaturnih gradijenata između ekvatorskih i polarnih predjela Zemlje. U ovom radu Sutcliffe-ova jednadžba ciklogeneze primijenjena je na dva tipična slučaja Genovske ciklogeneze gdje je bio prisutan prodor hladnog zraka preko alpskog masiva: 09.-12.01.1957. i 02.-04.04.1973. Navedene slučajeve u svojim radovima analiziraju Radinović (1959) i Buzzi (1973). Korištenjem podataka o visinama izobarnih ploha 500 i 1000 hPa kroz nekoliko dana izračunato je polje divergencije termalnog vjetra na području između 35° i 70° N, te 25° W i 40° E, što obuhvaća veći dio Europe sa Sredozemljem. Analiza rezultata pokazuje da je Sutcliffe-ova teorija zadovoljavajuć alat za dijagnozu ciklogeneze. Polje divergencije termalnog vjetra dobro pokazuje deformaciju strukture termalnog polja, tj. razdvajanje hladne zračne mase na dva dijela koji obilaze Alpe. Također, u obje situacije dobro su razlučeni centri ciklonalnog razvoja. Odstupanja od rezultata koje su dobili Radinović i Buzzi može se pripisati razlici u kvaliteti ulaznih podataka i manjoj snazi računala u to vrijeme.

Ciklogeneza; uspor hladnog zraka; Sutcliffe-ova jednadžba; divergencija termalnog vjetra

nije evidentirano