hrvatski

Kvantitativna sociolingvistička analiza crikveničkoga govora

Cilj je doktorskoga rada Kvantitativna sociolingvistička analiza crikveničkoga govora bio sustavni prikaz varijacija odabranih jezičnih varijabli crikveničkoga govora. Metoda je istraživanja bila statistička analiza karakterističnih čakavskih varijabli u govornika različitih dobnih skupina jedne crikveničke društvene mreže. Istraživanje se provelo na snimkama spontanoga, neformalnoga govora (vernakulara) 22 ispitanika (11 muškaraca i 11 žena) različitoga stupnja obrazovanja. Ispitanici su bili podijeljeni u tri generacijske grupe definirane u odnosu na razvoj turizma u Crikvenici. Jezične varijable koje su se statistički analizirale jezične su karakteristike crikveničkoga govora kod kojih su se na terenskim istraživanjima uočila česta javljanja dvostrukih realizacija ili se podatci iz dijalektološke literature o crikveničkome govoru nisu slagali s opažanjima na terenu. Statističkoj analizi varijabla prethodila su poglavlja o odnosu dijalektologije i sociolingvistike (prvo poglavlje), o dosadašnjim hrvatskim sociolingvističkim istraživanjima (drugo poglavlje), o sociolingvističkoj teoriji s raspravama o homogenosti i heterogenosti jezičnoga sustava, jezičnim varijetetima i njihovim vrijednosnim oznakama, Labovljevim istraživanjima, vernakularu, sociolingvističkim metodološkim postupcima, društvenoj mreži, rodnim razlikama, stvarnom i prividnom vremenu, broju ispitanika, varijablama i o jezičnim promjena (treće poglavlje). U četvrtome se dijelu rada prikazao kulturno-povijesni i demografski razvoj Crikvenice i opisao identitet i mentalitet Crikveničana. U petome su se poglavlju navele alijetetne, alteritetne i lokalne jezične karakteristike mjesnoga govora Crikvenice kako su opisane u dijalektološkoj literaturi (Lukežić 1996, Vranić 1999). U šestome se poglavlju analizirala istraživana društvena mreža i opisalo provedeno terensko istraživanje. Uzimajući u obzir prosječnu pojavnost starih čakavskih oblika analizirane su varijable podijeljene u sljedeće razine jezičnih promjena: neistaknute i nepromijenjene jezične karakteristike (varijable fonem /ť/, dočetno slogovno -l na dočetku krajnjega sloga glagolskoga pridjeva radnog jednine muškoga roda, m > n, odraz jata u leksičkim tvorbenim morfemima, -ž- > -r- u prezentskoj osnovi glagola mȍť, kade, ča, ki/ka/ko, dočetno slogovno -l na dočetku krajnjega sloga osnova u imenica, pridjeva, priloga i na dočetku unutrašnjega sloga osnova različitih vrsta riječi), početne jezične promjene (varijable odraz jata u leksičkim korijenskim morfemima, G mn., sonant /v/, gre-), nove jezične promjene (varijable va, odraz jata u relacijskim morfemima), jezične promjene srednjega statusa (varijable skupine /jd/, sonant /ļ/ iza velara, kondicional, skupina /čr/, skupina /šť/), skoro završene jezične promjene (varijable L mn., aš, I mn.) i završene jezične promjene (varijabla *dəj > /j/). Varijable *dəj > /j/, L mn. i I mn. pokazale se su kao stereotipi koji služe za često i svjesno arhaiziranje aktualnoga govora. U skladu je to s Labovljevim zaključkom kako su jezične promjene stalni procesi koji ne moraju rezultirati konvergencijom prema krajnjem jezičnome sustavu već se jezične promjene mogu konstantno provoditi u postojećem sustavu. Principom istaknutosti koji govori da će one dijalekatne karakteristike koje ispitivani govornici osjećaju kao društveno neprihvatljive ili istaknute, pokazati nizak postotak pojavljivanja objašnjene su jezične razine. Uzimajući u obzir prosječnu pojavnost starih čakavskih oblika po jezičnim razinama najistaknutija je morfološka razina s 65, 1% dok su neistaknute varijable leksičke razine 77, 1%. Po prosjeku postotaka starih čakavskih oblika najistaknutija razina razlikovnih kriterija je alteritetna razina, 64, 2%, dok su alijetetne jezične karakteristike pokazale 77, 9% očuvanosti starih čakavskih oblika. Očekivalo se kako će ispitanici SM1950 i SC1949 koji su se u matematičkoj analizi društvene mreže pokazali kao ispitanici s najviše veza u istraživanoj društvenoj mreži, oni koji omogućuju protok informacija do onih koji nisu međusobno vezani, te su prvi po mjeri važnosti u mreži pokazati visoki postotak očuvanih starih čakavskih oblika. Ipak, najviši postotak starih čakavskih oblika istraživanih varijabli imali su predstavnici prve istraživane skupine društvene mreže ispitanik VK1931 i ispitanica BM1930. Ispitanik prve istraživane skupine VU1924 i ispitanica KC1952 imali su najmanju prosječnu pojavnost starih čakavskih oblika. To su pojedinci koji imaju viši društveni status i pokazali su manje solidarnosti prema jezičnim nestandardnim normama od onih koji su ostali u svojim sredinama, održavali veze sa susjedima i sudjelovali u životu zajednice. Očekivano, prva je istraživana društvena skupina, dakle ispitanici koji su usvojili vernakular u konzervativnoj i tradicionalnoj Crikvenici, pokazala viši postotak očuvanosti starih čakavskih oblika naspram druge istraživane društvene mreže, odnosno ispitanika koji su vernakular usvojili u turističkoj Crikvenici s velikim brojem doseljenika. Radu je priloženo više dodataka (opis ispitanika društvene mreže, matrica incidencije istraživane društvene mreže, sociolingvistički upitnik), sociograma (svih ispitanika istraživane društvene mreže, ispitanika prve zone dodira istraživane društvene mreže, ispitanika druge zone dodira istraživane društvene mreže), slika (mjesto stanovanja ispitanika istraživane društvene mreže), tablica (metričke vrijednosti ispitanika istraživane društvene mreže), grafičkih prikaza (indeksi frekvencija starih čakavskih oblika svih analiziranih varijabli).

crikvenički idiom; čakavsko narječje; statistička analiza; jezične varijable; društvena mreža; dijalektologija; sociolingvistika

nije evidentirano