hrvatski

Doprinos dr. Ivana Merza i Hrvatskoga orlovskog saveza hrvatskoj kulturi, posebice tjelesnoj kulturi

Začeci Orlovstva prepoznaju se krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Češkoj i Slovačkoj gdje ono predstavlja reakciju na pojavu liberalnih strujanja i sokolske organizacije, ali i pokret utemeljen na slavensko-kulturološkom diskursu koji je stremio k orlovskoj uzajamnosti, kulturnom jedinstvu te povezivanju na razini ravnopravnih stvaraoca europske misli i kulturno-socijalnog preporoda. Nastanku orlovske organizacije u Hrvatskoj prethodio je period stilizacije orlovske misli putem stvaranja filozofsko-apologetskih i organizacijsko-socijalnih pretpostavki, a primarnu odrednicu predstavljalo je osobno usavršavanje i refleksija Orla prema unutarnjim vrijednostima i osobnom razvitku. Navedeni pristup predstavljao je distinkcijski element po kojem se hrvatsko Orlovstvo razlikovalo od tadašnjih organizacija i jasno prikazalo specifičnost i istinitost vlastita djelovanja. Na temelju humanističkog usmjerenja Hrvatski orlovski savez promicao je pozitivne vrijednosti, poput odgoja, obrazovanja, kulture i zauzetog društvenog rada s ciljem izgradnje modernog društva na višim vrijednostima, a jedinstveno usmjerenje hrvatskog Orlovstva odredit će dr. Ivan Merz uvođenjem hrvatskog specifikuma, posebno vidljivog u smjernicama enciklike Ubi Arcano Dei, apolitičnosti, novog pristupa tjelesnoj kulturi i cjelovitog razvoja osobnosti. Uz značajan prinos na odgojno-obrazovnom polju, Hrvatski orlovski savez posebno je isticao intelektualni razvoj svakog člana kao meritum hrvatskog Orlovstva te se iz tog razloga odgoj Orlova nije ograničio samo na prepoznatljive materijalne pojavne oblike već je bio usmjeren k razvoju svih potencijala ljudske osobe. Putem tjelesne kulture kao prepoznatljivog određenja Hrvatskog orlovskog saveza, dr. Merz je težio skladu i harmoniji duše i tijela uvodeći novi pristup u kreiranju društveno zauzete osobe s ciljem stvaranja cjelovitog ljudskog integriteta i esencijalnih obilježja osobnosti kao cjeline materijalne i duhovne stvarnosti – apostrofirajući cilj tjelesne kulture pod sintagmom oduhovljenja tijela – što je posebno vidljivo u Merzovoj rukopisnoj ostavštini. Jedinstvenost – po prvi puta predstavljenog – rukopisa dr. Ivana Merza usmjerenog na područje tjelesne kulture kao jedne od sastavnica kulture u širem smislu, prepoznaje se prvenstveno u povezivanju duhovnosti s tjelesnošću putem filozofsko-teološkog diskursa i multidisciplinarno-humanističkog pristupa čime se donosi posve nova kontekstualizacija tjelesne kulture, koja nadilazi i kineziološko određenje. Doktorskom se disertacijom prezentiraju rezultati provedenog znanstvenog istraživanja usmjerenog na kronološki razvoj i djelovanje Hrvatskog orlovskog saveza i dr. Ivana Merza u hrvatskom Orlovstvu, posebice na područje kulture, odnosno tjelesne kulture u razdoblju dvadesetih godina 20. stoljeća. Interesno se područje osobito prati slijedom predstavljanja teorijskog prinosa dr. Ivana Merza području kineziologije, kao i valorizacijom uspostave edukativno-obrazovnog modela tjelesne kulture u cilju formacije i odgoja cjelovite osobnosti. Valorizacijom Merzova rada u Hrvatskom orlovskom savezu i prinosa hrvatskoj kulturi kao svojevrsnog specifikuma hrvatskog kulturnog korpusa naznačenog razdoblja te slijedom kineziološko-povijesnog i filozofsko-kulturalnog diskursa, rasvijetljeno je i omogućeno kvalitetnije sagledavanje multidisciplinarnog pristupa dr. Ivana Merza i djelovanja Hrvatskog orlovskog saveza u kontekstu tjelesne kulture kao jedne od sastavnica kulture u širem smislu, posebno naglašavajući prinos hrvatskoj kulturi.

Ivan Merz ; Orlovstvo ; hrvatsko Orlovstvo ; Hrvatski orlovski savez ; kultura ; hrvatska kultura ; tjelesna kultura ; tjelesni odgoj ; tjelovježba ; razvoj cjelovite osobnosti

nije evidentirano