hrvatski

Utjecaj industrijalizacije na razvoj nauke o organizaciji

Rješavanje organizacijskih problema imanentno je ljudskom društvu u svim fazama njegova razvoja. Organizacijski problemi, a onda i njihovo rješavanje, nastaju kao posljedica samog funkcioniranja društva. Tijekom vremena promijenio se način i pristup njihovom rješavanju, od empirijskog prema znanstvenom. Pored općeg razvoja i napretka kojeg je donijela industrijalizacija, javlja se i niz otvorenih pitanja i problema, ne samo tehnološke, već i organizacijske i upravljačke naravi. S vremenom se nameće pitanje da li novi tehnološki razvoj, industrijska postrojenja i oprema mogu dati bolje ekonomske rezultate, pitanje njihovog boljeg korištenja, bolje organizacije proizvodnih procesa, te poboljšanja upravljanja proizvodnjom i poslovanjem. Upravo potreba rješavanja tih ključnih pitanja uzrokovanih industrijalizacijom, inicirala je razvoj nauke o organizaciji i upravljanju koja se gotovo istovremeno javila u Americi i Europi na prijelazu u 20.stoljeće. Razvoj nauke obilježili su, s jedne strane, inženjeri praktičari, u prvom redu pionir razvoja Frederick Winslow Taylor, kao i Fayol, Emerson, Gannt i Gilbreth, pa i sam Henry Ford koji je dalje razrađivao Taylorov koncept primijenivši ga i u svojoj automobilskoj industriji. Razvoj nauke u Europi obilježen je u prvom redu djelom njemačkog sociologa Maxa Webera koji utemeljuje klasičan organizacijsko-sociološki koncept na kojem se temelji klasična teorija birokracije. Analizirajući situaciju u Hrvatskoj, može se reći da razvoj nauke o organizaciji značajno kasni u odnosu na spomenuto razdoblje s obzirom da se o počecima ozbiljnijeg razvoja može govoriti tek od 1945., što bi korespondiralo i s tezom koju zastupaju neki istraživači da do tad nije bilo ni prave industrijalizacije u Hrvatskoj. Do današnjih dana može se uočiti nekoliko razvojnih faza.

organizacijski problemi; industrijska revolucija; upravljanje; nauka o organizaciji; Taylor

nije evidentirano