hrvatski

Katolička crkva i Hrvatsko proljeće

Politički događaji u Hrvatskoj 1971., poznatijim kao Hrvatsko proljeće, odvijali su se u vrijeme znatnog poboljšanja crkveno-državnih odnosa u Jugoslaviji, te nedugo nakon ponovne uspostave diplomatskih odnosa Jugoslavije i Sv. Stolice 1970. i Titova posjeta papi Pavlu VI. u proljeće 1971. To je svakako utjecalo i na suzdržan odnos Crkve i njenog vodstva u Jugoslaviji, kao i Sv. Stolice prema tim događanjima. No, ne može se reći da se Crkva od tih događanja u potpunosti distancirala, iako to u javnosti nije bilo preveć vidljivo. Navedena su politička događanja bitno utjecala na unutarcrkvena zbivanja, kao i na crkveno-državne odnose. Sv. Stolici nije odgovaralo zaoštravanje političkih prilika u Jugoslaviji, te joj je više odgovaralo očuvanje stabilnosti i jedinstva Jugoslavije, iako je imala razumijevanja za one u Hrvatskoj, koji su tražili promjene. Većina hrvatskih biskupa zalagala se za suzdržanost ne želeći narušiti postignuti napredak u crkveno-državnim odnosima i bojeći se povratka na staro, tj. ponovnog progona Crkve. Manji dio biskupa, ali predvođen s predsjednikom Biskupske konferencije i zagrebačkim nadbiskupom Franjom Kuharićem, smatrao je da ipak treba oštrije reagirati s obzirom na postupke vlasti prema onima koji su tražili promjene odnosa u Jugoslaviji i s obzirom na zaoštravanje političke i medijske retorike prema vjeri i Crkvi. No, bez obzira na sve, može se zaključiti da je među biskupima prevladalo mišljenje kako su politički događaji u Hrvatskoj 1971. proizišli ponajprije iz komunističkih redova i njihovih međusobnih nesuglasica, te se u njih Crkva ne treba miješati, ali mora stati u obranu vjerskih i ostalih ljudskih prava, koja su ugrožena slomom hrvatskog masovnog pokreta.

Katolička crkva; Hrvatsko proljeće; Franjo Kuharić; Ivan Zvonimir Čičak; komunisti

nije evidentirano