hrvatski

Propisi o pastirima u nekim srednjovjekovnim statutima

Iz gore navedenih srednjovjekovnih statuta nekih naših priobalnih gradova i otoka proizlazi da su pastiri imali značajno mjesto u stočarskoj proizvodnji. U ovim statutima detaljno su regulirani načini sklapanja ugovora između pastira i vlasnika životinja te mogućnost otkazivanja njihova partnerstva, njihove dužnosti i obveze, način nadoknade štete i sl. U statutima se tražilo poštivanje ugovora o partnerstvu, a koji su mogli ugovoriti samo prema statutarnim odredbama pa je tako prema Korčulanskom statutu ako je gospodar stoke sklopio ugovor sa svojim pastirima, a koji je protivan statutarnim odredbama da je svaki pastir dužan nadoknaditi svaku izgubljenu označenu životinju s dvije mlade životinje, isti ugovor nije vrijedio. Zadarski je statut propisivao ako bi se sklopio ugovor protivan Statutu, taj ugovor nije vrijedio, a onaj tko sklopio takav ugovor plaćao je globu. Statut je grada Trogira propisivao da je davanje životinja suprotno Statutu strogo kažnjivo, a Statut je paške općine propisivao da davanje životinja na čuvanje treba obaviti prema ovom statuta pod prijetnjom globe. U nekim statutima je propisana obveza gospodara životinja prema pastiru, to jest propisan je nagrada pastirima za čuvanje životinja. Pastir je bio u obvezi čuvati životinje na paši s ciljem da ne nastane šteta u žitu, vinogradu, livadama i sl. kao i čuvati životinje od krađe. Isti je trebao biti zainteresiran za što veći prinos od životinja, jer se on nekada dogovorno dijelio (prema Statutu grada Splita dijeljen je gubitak i dobitak). Uginuće je trebao kroz određeno vrijeme prijaviti na način da se donese koža s glavom, odnosno oznakama životinje. Zadarski statut je dopuštao da na tri stotine životinja pastir može izgubiti tri životinje bez ikakve odgovornosti, a Statut grada Trogira dopuštao je bez ikakve odgovornosti na sto čuvanih životinja gubitak 2 životinje godišnje. Vrlo se često u procjeni visine nastale štete na životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla vjerovalo vlasniku životinja. Prema Statutu bračke komune pastir životinja, ako je uhvaćen na djelu krađe, njegov gastald bio ga je dužan odmah otjerati od sebe i od životinja koje je napasao, a osim toga spomenuti je pastir trebao platiti trostruku vrijednost ukradenoga. U slučajevima da je pastir, gastald ili ortak utajio životinje koje napasa, a to je vlasnik životinja dokazao, osoba koja se je usudila na utaju, gubila je svoje životinje koje je imala u rečenom ortakluku ili u tom stadu, a koje su pripadale vlasniku životinje kojemu je šteta počinjena. Ako navedeni nije imao životinja, gospodaru je za svaku životinju davao 4, a općini 2. životinje (šestorostruka kazna).

srednjoivjekovni statuti

nije evidentirano