hrvatski

Invazivna flora parka Maksimir

Ovim istraživanjem napravljena je analiza trenutne rasprostranjenosti invazivne flore parka Maksimira. Za izradu kartografskih projekcija u GIS okruženju korištena je zonacija parka i pravilna mreža 250 x 250 m. Ukupno je zabilježeno 23 invazivne biljne vrste na 5 000 lokacija u parku. Analiza invazivne flore napravljena je i s obzirom na taksonomsku pripadnost, podrijetlo, životni oblik, tip rasprostranjivanja i Ellenbergove indikatorske vrijednosti. Zabilježene su vrste unutar 14 porodica, od kojih je Asteraceae najčešća, najviše vrsta podrijetlom dolazi iz obiju Amerika, terofiti su najčešći životni oblik, najzastupljeniji način rasprostranjivanja je zoohorija, a najviše invazivnih biljnih vrsta obitava na osunčanim i dušikom bogatim staništima. Temeljem višekriterijske analize napravljena je lista najinvazivnijih biljnih vrsta od kojih su najraširenije Erigeron annuus (L.) Pers, Robinia pseudoacacia L. i Veronica persica Poir. Važnost ovog istraživanja proizlazi iz određivanja najugroženijih dijelova parka te će se ono koristiti za održivo upravljanje prostorom i suzbijanje širenja invazivnih biljnih vrsta.

invazivne biljne vrste; GIS; stanišni tipovi; Ellenbergove indikatorske vrijednosti; tip rasprostranjivanja

nije evidentirano