hrvatski

Razvojna obilježja dječjega jezika u ovladavanju sintaksom hrvatskoga jezika

Usvajanje jezika uključuje pojavu gramatike pa je bitno povezano s jezičnim sastavnicama: fonetikom i fonologijom, morfologijom, semantikom, leksikologijom, pragmatikom i sintaksom. Kada dijete proizvede prvu riječ (1 - 1, 5 god.), započinje sintaktički razvoj. Rečenice koje nastaju između prve i druge godine jednočlani su izrazi (tzv. telegrafske rečenice krnje strukture) (Jelaska, 2007). Oko druge godine rečenica se proširuje i postaje dvočlana struktura dok oko treće godine dijete posjeduje određeni fond riječi na koje može primjenjivati morfološka pravila i poslagivati ih u složenije sintaktičke strukture (Kuvač, 2007). Smatra se da dijete svoju rečenicu proširuje jednom riječju godišnje pa tako sedmogodišnje dijete u prosjeku ima rečenicu od sedam riječi (Pavličević-Franić, 2005). Pojam dječjega jezika (Jakobson, 1941) označava rezultat ranoga učenja jezika i središnje je pitanje usvajanja jezika koje ne završava polaskom djeteta u školu. Stoga je cilj istraživanja utvrditi razvojna obilježja i njihov utjecaj na ovladavanje sintaksom hrvatskoga jezika u ranom institucionalnom poučavanju (7. - 12. godine života, tj. 1. - 6. r. osnovne škole). Korpus čine pisani radovi učenika (N = 200). Podatci će se analizirati metodom analize sadržaje i obraditi u SPSS programu za statistiku.

dječji jezik; rano poučavanje materinskoga jezika; sintaktička razvojna obilježja

nije evidentirano