hrvatski

Svijet pedagoških ideja fra Petra Bakule

Bakula nije sustavno studirao pedagogiju pa je onda teško i očekivati u njegovu knjižnom djelu zaokružena znanja tog znanstvenog polja. On se ne bavi pedagoškom teorijom, njega ne zanima unutrašnja logika konstrukta najrazličitijih pedagogijskih spoznaja, ne upušta se u raščlanjivanje pedagoških disciplina, ne opterećuje se pedagogijskom metodologijom, ne troši vrijeme na teoretske spektre pedagoških postupaka koji bi mu omogućili dolazak do pouzdanih i provjerenih pedagogijskih znanja i nema izrađen evaluacijski pedagogijski sustav. Ukratko, njegov problem nije, niti je njegova preokupacija teorija pedagogijskih spoznaja pa bi bilo bespredmetno i istraživati njegov opus u iščekivanju doprinosa pomicanju granica pedagogijske epistemologije. Pa ipak, to ne znači da on u svom djelu ne tretira i pitanja koja jako zanimaju pedagogiju, sve ono, naime, što mnogi smatraju glavnim područjem pedagogijskog istraživanja i promišljanja – odgajanje kao praksu gledanu kroz prizmu odgajanika, odgajatelja, odgojnih sadržaja, odgojnih instanci, pa i samog praktičnog postupka odgajanja. Toga kod njega ima poprilično rasuta posvuda, ali najviše koncentrirana u djelu „Politika za svakog čovika“. Govoreno suvremenim pedagogijkim jezikom, nas zanima, piše li Bakula u Politici o odgoju, odgajanicima, odgajateljima, odgojnom sadržaju, odgojnim ustanovama, odgojnom postupku, individualizaciji, socijalizaciji, personalizaciji, profesionalizaciji? Pritom se nećemo opterećivati rabi li on doslovno te termine, nego kriju li se iza njegovih pojmova središnji sadržaji nomenklature suvremene pedagogije koje su začeli, stvarali i njima doprinosili pedagozi prije Bakule, iz njegova vremena ali i oni koji su to naslijeđe prigrlili i još ga više obogatili svojim doprinosom – suvremeni pedagozi? To sigurno jest i to ćemo dokazati.

fra Petar Bakula, odgoj, odgajanik, odgajatelj, roditelj, učitelj, mladi.

Budući da je zbornik u postupku izdavanja nije bilo moguće navesti precizne stranice