hrvatski

Tehnopatije u kaveznom uzgoju činčila

Činčile su dugoživući glodavci koje potječu iz Južne Amerike sa područja Perua, Argentine i Čilea. Divlje činčile su bile cijenjene zbog njihovog krzna i izlovljavali su ih sve dok nisu uvrštene u listu ugroženih vrsta. 1920. M.F. Chapman je uvezao malu skupinu životinja u SAD gdje su se počele uzgajati zbog vrijednog krzna. Vremenom su postale sve popularnije i kao ljubimci jer su pripitomljive i relativno bez mirisa da se drže u kući. Preporučljivi uvjeti držanja su na temperaturi 10 – 20⁰C i relativna vlaga oko 50%. Kavezi su žičani i najčešće su dimenzije 50 X 52 X 67cm. Činčile su isključivo biljojedi i osim sijenom prehranjuju se komercijalnim peletama, a svježa voda im mora biti dostupna svaki dan. Činčile se drže u poligamnim skupinama ili u parovima. Uspjeh parenja potvrđuje „čep oplodnje“. Ovulacija je spontana , a gestacijski period je najduži među svim glodavcima i traje oko 111 dana. Prosječan broj mladunaca je dva, a može varirati od jednog do šest. Životni vijek činčila je oko 10 godina, a postoji zabilješka da su neke činčile doživile i 20 godina. Najčešće bolesti koje se javljaju su bolesti probavnih organa, žvakanje krzna, dermatomikoze, grčevi, bolesti zuba, konjuktivitis, traume, parafimoza penisa, neplodnost, a ponekad i zarazne bolesti. Preventiva, dnevni pregledi i pravovremeno liječenje važni su za zdravlje životinja.

činčile; kavezni uzgoj; tehnopatije

nije evidentirano