hrvatski

Konektori i interpunkcija u hrvatskom i francuskom znanstvenom diskursu

U disertaciji se daje kontrastivni prikaz uporabe konektora i interpunkcije u hrvatskome i francuskome znanstvenome diskursu. Konektori, vezna sredstva na razini teksta, i interpunkcijski znakovi, pisani tekstni znakovi, upućuju na semantičke odnose između tekstnih jedinica i sudjeluju u oblikovanju teksta. Istraživanje je provedeno na usporedivoj građi sastavljenoj od znanstvenih članaka iz hrvatskih i francuskih filoloških časopisa. Rezultati pretraživanja građe pokazali su veliku zastupljenost konektora u cijeloj građi. Pojedine se vrste konektora češće javljaju u odabranome znanstvenome diskursu (objasnidbeni, uzročno-posljedični i zaključni) podcrtavajući njegovu argumentacijsku prirodu. Kao posebno obilježje znanstvenih tekstova izdvajaju se enumerativni i metatekstualni konektori koji pridonose jasnoj strukturiranosti teksta i povezanosti njegovih dijelova. Izrazita heterogenost jedinica koje vrše ulogu konektora zahtijeva da se u analizi za svaku skupinu hrvatskih i francuskih konektora predloži i njihova formalna podjela prema morfološkim kategorijama. Razlike između semantičkoga interpunkcijskoga načela hrvatskoga jezika i ritmo-melodijskoga načela francuskoga jezika najvidljivije su u uporabi zareza: u francuskome se zarez piše u skladu s ritmo-melodijskim obilježjima teksta, a u hrvatskome u skladu sa smislom teksta, iako su u oba dijela građe pronađena odstupanja od norme. U francuskome je dijelu korpusa, u okviru složene rečenice, zabilježena češća uporaba znakova točka-zarez u službi oslabljene točke i dvotočke kao najave objašnjenja. Pokazalo se da je zajednički pristup konektorima i interpunkciji u hrvatskome i francuskome znanstvenome diskursu opravdan obilježjima koja ih jasno povezuju: njihova usmjerenost na nadrečeničnu razinu i uloga koju imaju u organizaciji teksta.

konektori; interpunkcija; znanstveni diskurs; hrvatski jezik; francuski jezik

nije evidentirano