hrvatski

RANJIVOST PRIRODNIH ŽALA U PODRUČJU KVARNERA

Područje Kvarnera je poluzatvoreni dio Jadranskog mora, smješten između liburniijske obale na istočnom dijelu istarskog poluotoka i vinodolsko-velebitske obale. Otočni nizovi Cres-Lošinj i Krk-Rab-Pag dijele to područje na Riječki zaljev, Kvarnerski zaljev (Kvarner sensu scrito), Kvarnerić i Vinodolsko-Velebitski kanal. Na nadmorskom dijelu područja Kvarnera ustanovljene su sedimente stijene gornje krede (rudistni vapnenci, dolomitni vapnenci i karbonatne breče) i paleogena (foraminiferski vapnenci i siliciklastične stijene-fliš). Karbonatne stijene prevladavaju, dok je fliš reduciran na površini. Pleistocenski i holocenski sedimenti djelomično pokrivaju osnovne stijene. Sadašnji oblik stjenovitih karbonatnih obala prvenstveno je posljedica potopljenog krškog reljefa zbog rasta morske razine. U manje rezistentim flišnim stijenama oblikovane su uvale i zaljevi, dok su zaravnjene obale djelomično zamočvarene. Valovima uzrokovana marinska erozija u području Kvarnera nije izražena u zaštićenim položajima. Zbog toga oblik obale prvenstveno ovisi o litološkom sastavu obale. Na obalama Kvarnera prirodni šljunkovito-pjeskoviti žali čine mali dio ukupne duljine obale. Ti žali su nastali na dva različita načina. Prvi način je razaranjem obale tijekom procesa marinske erozije, a drugi je akumuliranjem bujičnih i riječnih sedimenata. Prirodni žali su najatraktivniji, ali također i najranjiviji dijelovi obale u području Kvarnera. Neki su pjeskoviti ili šljunkoviti žali razoreni, a drugi se primjetno smanjuju zbog nepovoljnog antropogenog utjecaja. U ovom radu je izvršena komparacija Liburnijske i Vinodolske obale na kojima je jače izražen antropogeni utjecaj i devastacija obalnog okoliša, pa tako i prirodnih žala. Učestalost prirodnih žala u području Kvarnera je vrlo različita. Samo 4 % ukupne duljine obale otoka Cresa čine pretežito krupnozrnati prirodni žali. Nasuprot tomu, preko 20 % ukupne duljine obale otoka Raba čine pretežito sitnozrnati prirodni žali. Također je uspoređeno stanje obalnog okoliša većih kvarnerskih otoka: Krka, Lošinja, Cresa i Raba. Najbolje očuvana je obala otoka Cresa (svega 1 % ukupne duljine obale je nasipano ili betonirano), a najviše je izmijenjena zbog antropogenog utjecaja Vinodolska obala: više od 17 % duljine je betonirano ili nasipano. Osim niskih zamočvarenih zona, prirodni žali imaju najveći stupanj rizika kod predviđenog rasta morske razine.

obala, žal, geološki hazard, ranjivost, Kvarner

nije evidentirano