hrvatski

Proizvodnost i kvaliteta mesa krupne divljači iz prirodnoga uzgoja na različitim staništima

Između osam vrsta krupne divljači u Republici Hrvatskoj u lovnom gospodarenju, a posebno u odstrelu najveći udjel imaju tri vrste: jelen obični (Cervus elaphus L.), srna (Capreolus capreolus L.) i divlja svinja (Sus scrofa L.). Prema podacima Središnje lovne evidencije za 2009/2010 god. u odstrelu je najzastupljenija divlja svinja sa godišnjom kvotom od 30 000 grla, slijedi srna (18 500) te jelen obični (3 800) (Anonimus, 2010). Evidencije odstrela vode se na razini države obzirom na dobnu i spolnu strukturu. Kako se pored podataka o broju grla koji se godišnje odstreli, vrlo malo zna o količini mesa koja se na taj način proizvede, a još manje o njegovoj kvaliteti i vrijednosti, na ovaj način se želi istražiti i taj dio proizvodnje mesne namirnice. U posljednje vrijeme vrlo su aktualni svjetski trendovi proizvodnje hrane na ekološki način, odnosno bez korištenja raznih smjesa, preparata i ostalih umjetno proizvedenih hranjiva koja potiču rast, razmnožavanje ili neki drugi čimbenik a sve u vidu dobivanja što veće količine mesa u što kraćem vremenu i na manjem prostoru. Upravo je divljač u slobodnom lovištu pravi primjer izvora hrane minimalno opterećene čovjekovim utjecajem sa znatnim nutricionističkim prednostima i vrijednostima (Njari et. al. 2005). Istraživanjem su obuhvaćene tri vrste krupne divljači koje su u lovu na području RH najzastupljenije (jelen o., srna i divlja svinja). Za područje istraživanja određeno je sedam lovišta reljefno podijeljena na nizinska (tri lovišta) te brdska i gorska (četiri lovišta). Za analizu je iz tih lovišta prikupljeno ukupno 152 uzorka. Jedinke su svrstavane i analizirane prema spolnim i dobnim kategorijama obzirom na područje istraživanje. Analizirani su svi parametri lova divljači, tjelesnog prirasta te kvaliteta M. biceps femoris. Rezultati pokazuju da tjelesni prirast pojedinih dobnih kategorija samo je dijelom vezan uz stanište i prehranu, odnosno bolja staništa iniciraju veći prirast kod jelena običnog i divlje svinje dok kod srne to nije ustanovljeno. Parametri kakvoće mesa uglavnom se ne razlikuju značajno prema području istraživanja već su uglavnom vezani uz dobnu a naročito spolnu kategoriju unutar vrste. Analiza načina odstrela pokazala je kako se u lovu koristi pretežito oružje prevelike energije te je utvrđeno da divlje svinje i srne povećanjem energije zrna dolazi do produljujenja vremena od nastrela do ugibanja a time i pogoršanja kakvoće mesa. Sve provedene analize pokazuju kako je meso istraživane krupne divljači visoko vrijedna namirnica, niskog sadržaja masi i visokog sadržaja proteina. Na razini države godišnje se proizvede više od 2100 t. mesa ove tri vrste krupne divljači što čini preko 0, 5 kg po stanovniku godišnje. Prema važećem cijeniku Hrvatskih šuma d.o.o.godišnja proizvodnja prelazi 60 mil. kn.

krupna divljač; tjelesni prirast; randman mesa; kvaliteta mesa divljači

nije evidentirano