hrvatski

Društveni oblici dijaspore

Dijaspora kao društveni fenomen najvidljivija je kroz organizaciju i institucionalizaciju posebnih oblika djelovanja prema institucijama "društva porijekla", domovine, "društva primitka" kao i međunarodnim institucijama, ali i drugim transnacionalnim mrežama i organizacijama. Dijaspora ne bi postojala da ne postoje i posebne emocije i oblici zamišljanja zajednice i domovine, ali trajnost dijaspore omogućuju, uz posebne simbole koji mogu kolati generacijama, i institucije koje mijenjaju i uobličavaju preferencije pojedinaca te oblikuju pojedinačno djelovanje u širem okruženju. Najvidljivije, a vjerojatno i najtrajnije dijaspore su one koje sačinjavaju organizirana djelovanja, transakcije, interakcije, minimalno u obliku mreža, a maksimalno kao aglomeracije institucija unutar kojih se mogu razmjenjivati resursi i simboli, ali i razvijati zajednički interesi, kao i politička organizacija kako bi izrazila te interese na kolektivnoj, korporativnoj razini. Uzimajući u obzir zaključke Ewe Morawske (2011), za održanje dijaspore kao društvenog fenomena koji se izražava preko različitih slučajeva u širim vremenskim i prostornim odsječcima, najvažniji su širi, institucionalni uvjeti jer se u njima i formiraju održive prakse koje prepoznajemo kao dijasporu. Zato bi buduća istraživanja dijaspore trebala uzeti u obzir i propozicije "novog institucionalizma" te utvrditi oblik međuigre emocija, simbola, zamišljanja dijaspore i domovine s jedne strane te institucionalnog okvira za prakse dijaspore s druge strane.Ukoliko društvene znanosti stvarno žele nadići ograničenja metodološkog grupizma (Brubaker, 2002) dijasporu će morati istraživati kao varijabilan društveni fenomen koji se izražava kao poseban društveni oblik kojeg karakteriziraju posebne emocije, prakse, predodžbe ali i transnacionalna organizacija i akcija za dobrobit svih pretpostavljenih članova na osnovi zamišljenog etno-kulturnog naslijeđa kao i domovine u kojoj se ne obitava, a na čije izražavanje i varijacije u tom izražavanju snažno utječu institucionalni uvjeti razvitka organizirane kolektivne akcije u različitim lokalitetima preko granica nacija-država. Pri tome će posebnu pažnju morati posvetiti porastu i smanjivanju te intenzitetu praksi dijaspore, posebice udruživanja i organizacije, unutar šireg institucionalnog konteksta. Samo na taj način buduće studije dijaspore neće upasti u zamku esencijaliziranja identiteta i grupa, brojanja predmnijevanih pripadnika dijaspore već se koncentrirati na oblike izražavanja dijaspore, odnosno na pravilnosti u tom izražavanju u većem broju slučajeva, širim vremenskim i prostornim odsječcima.

dijaspora, društveni oblici, transnacionalna organizacija, mobilizacija migranata

nije evidentirano