hrvatski

Tradicijski obrti na prostoru Krapinsko-zagorske županije

Autorica je u radu nastojala istražiti tradicijske obrte i domaću radinost na prostoru Krapinsko-zagorske županije. Osim pojašnjavanja odabira prostora istraživanja i stručnih termina, u uvodu upozorava na dvojbe u vezi s odnosom znanstvenog rada i njegove primjene te razmatra pretpostavke, ciljeve i metode istraživanja. U povijesnom pregledu prati nastajanje urbanih središta i s njima povezane početke obrta i trgovine, doseljavanje zanatlija sa zapada Europe i uključivanje domaćih stanovnika u te djelatnosti. Uočava razvoj obrtništva kao gospodarske grane, rast sajmova kao prigoda za trgovinu i razmjenu proizvoda, nastanak cehova kao snažnih gospodarskih i društvenih organizacija, razvoj školovanja za obrtnička zanimanja te prati izmjene zakonskih propisa. Društvene i gospodarske promjene tijekom 18. i 19. st. dovode do ukidanja cehova i slabljenja obrtništva, koje se nastavlja i u 20. st. jačanjem industrije i društvenog položaja radništva. Seosko se stanovništvo od 18. st. uz poljodjelstvo bavi i rukotvorstvom, pa s vremenom nastaje osebujan oblik dodatnog privređivanja u domaćoj radinosti. Oslanja se na tradiciju proširene (zadružne) obitelji i na tradicijske oblike udruživanja s ciljem lakšeg obavljanja poslova ; zato osim vještih rukotvoraca, u poslu sudjeluju i članovi njihovih obitelji. U prvoj se polovici 20. st. javljaju i zadruge za domaću radinost koje često povezuju cijela sela. U to doba i građanstvo sudjeluje u predstavljanju i očuvanju seoskog rukotvorstva. Prema terenskim istraživanjima koje je autorica provela u Krapinsko-zagorskoj županiji, opisala je trinaest obrta i četiri djelatnosti domaće radinosti, koji žive i danas. Analiza njihova sadašnjeg stanja obuhvaća školovanje za ta zanimanja, važeće zakone, utjecaje državnih i županijskih gospodarskih i upravnih tijela te kulturnih ustanova, osobito muzeja, a rezultati upućuju na porast zanimanja za istraživane pojave i na njihovu novu ulogu u kulturi i gospodarstvu, posebice u turizmu kao važnoj grani suvremenoga gospodarstva. Kulturološki aspekt istraživanih pojava obilježen je svjetski proširenom kulturnom politikom koju predvodi UNESCO. Ta politika prepoznaje baštinu kao vrijednost i potvrdu kulturne raznolikosti čovječanstva koju treba dokumentirati i čuvati. Njezina provedba u Hrvatskoj, pa i u Krapinsko-zagorskoj županiji, nova je prilika za očuvanje tradicijskih obrta i domaće radinosti uz aktivnu ulogu njihovih nositelja i baštinika.

tradicijski obrti; domaća radinost; rukotvorstvo; Krapinsko-zagorska županija; kulturno dobro; baština; turizam

nije evidentirano