engleski

Resemantization of the elements of transculturation and national identity in Croatian translations of James Joyce’s Ulysses

Dinamika reprezentacije nacionalnoga identiteta i transkulturacije kroz tematsko-motivske nizove i jezično-stilske postupke ključna je za razumijevanje pojedinih epizoda Uliksa, pa i čitava romana. Jedan je od načina kojima se ona uspostavlja arbitriranje pozicije moći performativnom ulogom jezika pri konstituiranju binarnih opozicija, jukstapozicijom elemenata irskoga i neirskoga (engleskoga, pojmljenoga i kao kolonijalnoga) jezičnoga, povijesnoga i kulturnoga nasljeđa: u 12. epizodi Kiklop, primjerice, na diskurzivnoj razini interpolacijom parodije angliziranih verzija prijevoda tekstova irskoga narodnog preporoda, tehnikom ‘gigantizma’, različitim primjerima invektive, na razini leksika subverzivnom uporabom galicizama, kolokvijalizama, izmjenom jezičnih registara, irskim slangom i sintaksom irskoga jezika. Uzimajući u obzir činjenicu da nepostojanje potpune simetrije semiotičkih sustava različitih jezika i kultura rezultira različitim vrstama ‘refrakcije’ (refraction, cf. npr. Lefevere) u prijevodu, osobito pri pronalaženju kulturoloških ekvivalenata u ciljnom jeziku, jeziku primaocu (target language), u radu se raspravlja o prijevodnim strategijama kojima se prenose, najčešće resemantiziraju obilježja irskoga nacionalnog identiteta i transkulturacije u prijevodima Joyceova Uliksa, što rezultira različitom diseminacijom nekih od distinktivnih stilskih i tematsko-motivskih obilježja romana u kulturi jezika cilja. Primjeri iz dvaju hrvatskih prijevoda Uliksa (Gorjan i Paljetak) uspoređuju se s prijevodima na francuski, talijanski, španjolski i slovenski, a teorijsku okosnicu rad nalazi u deskriptivnoj teoriji prevođenja, postkolonijalnim teorijama prevođenja (cf. Tymozko) i kulturološkim pristupima prijevodu (cf. Bassnett, Lefevere).

James Joyce; translation; transculturation; Ulysses

nije evidentirano