hrvatski

Prilog čitanju prezimena Mate Banjalučanina

U povijesti crkvene glazbe u Bosni i Hercegovini posebno se ističe ime Mate Banjalučanina franjevačkoga glazbenika sedamnaestoga stoljeća na kojega je prvi upozorio Julijan Jelenić 1912. godine otkrivši Matu Banjalučanina kao autora najstarijega glazbenoga priručnika povijesnoglazbenoga arhiva Bosne i Hecegovine Regulae cant.[us] plani pro incipientibus. Od Jelenićeva otkrića do danas, međutim, ostale su nerazjašnjene dvojbe oko ispravnosti iščitavanja autorova prezimena čije se puno ime nalazi ispisano na naslovnoj stranici. Dodatno se dešifriranje prezimena otežava činjenicom da je ovaj priručnik jedini dokument sa zapisom imena zbog čega nije moguće napraviti komparaciju koja bi umnogome pomogla rasvjetljavanju slučaja. Dvojbe oko prezimena Mate Banjalučanina generirale su različite interpretacije prezimena kao grafološkoga problema koji se i u ovom radu nastoje izoštriti. Uvidi su se vršili u Regionalnom arhivu Trnave u Slovačkoj, gdje se nalazi arhivska građa franjevačkih samostana koji smještajem pripadaju trnavskoj regiji kao i dokumentacija franjevačkog samostana iz mjesta Horne Orešany.

Mato Banjalučanin, franjevac, glazba

nije evidentirano