hrvatski

Canti di Prigionia Luigija Dallapiccole

Već u svojim ranim djelima Dallapiccola odražava nastojanja primicanja suvremenom glazbenom izričaju utemeljenom na elementima Schönbergove organizacije tonskog sustava u kojoj je utemeljen i trptih Canti di prigionia, skladan za mješoviti zbor i komorni orkestar. Ciklus je nastao na tekst tri povijesno zapamćene osobe Marije Stuart, Boezia i Savonarole. Temeljna glazbena misao je niz od dvanaest tonova kromatske skale u redoslijedu koji je skladatelj zamislio.Takav dvanaesttonski niz Dallapiccola je odredio melodijskim i okomitim, sazvučnim kombinacijama od tri skupine po četiri tona tj. tri tetrakorda na kojima počiva cijelo zbivanje ovoga ciklusa. Kroz skladbu se od samoga početka uz dvanaesttonsku seriju kao zloslutni moto provlači srednjovjekovna sekvenca Dies irae, dies illa, nagovještavajući tako neizbježan kobni svršetak koji je sudbina namijenila jednoj kraljici, jednom filozofu i jednom proroku. Da je Dallapiccola dobar tumač psiholoških stanja svjedoče pojedine zborske dionice partiture koje sadrže smirene zvukovno profinjene odlomke nakon čega uslijedi molećivi uzvik, gotovo krik koji se pretvara u pjevajuće šaputanje. Dallapiccola je na Canti di prigionia radio od 1938 do 1941. kada je 11. prosinca praizvedena u Teatro delle Arti u Rimu.

Luigi Dallapiccola, dvanaesttonski niz, suvremena glazba,

nije evidentirano