hrvatski

Utjecaj dubrovačkog klasicizma na spjev Ljepos duše Ivana Dražića

U radu se analizira spjev Ljepos duše splitskog pjesnika Ivana Dražića (1655 – 1739), djelo koje je nastalo u slijedu dubrovačkih baroknih poema s jedne strane, a s druge pod utjecajem dubrovačkog akademskog klasicizma, te pod utjecajem nekih inovativnih religiozno-teološki strujanja onodobne zapdne Europe. Nakon opisa samog djela, njegovih tematskih i svjetonazorskih sastavnica, određuju se neke opće značajke klasicizma kao stilsko-periodizacijskog pravca u europskim, a zatim i u hrvatskoj književnosti, te se problematiziraju njegove poetičke odrednice. Budući da Dražićevo djelo sintetizira elemente dubrovačkog baroka (religiozna poema) i akademskog klasicizma (racionalno utemeljena i sustavno izložena rasprava o čovjekovoj duši), postavlja se pitanje mogućnosti koegzistencije elemenata baroka i klasicizma u jednom djelu, pravaca koji se obično opisuju kao antagonistički. Isto tako naglašava se da je Dražić prvi pisac koji je svjesno nasljedovao dubrovačku književnu kulturu te da je na taj način otpočeo proces etabliranja te književnosti kao nadregionalne, a istodobno i kanonske za buduće književno stvaralaštvo.

barok; religiozna poema; Ivan Dražić; Ljepos(t) duše; akademski klasicizam; racionalizam; dubrovačka književna kultura; centar – periferija

nije evidentirano