hrvatski

POVIJEST SUSTAVNIH ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA U SISKU OD 16. STOLJEĆA DO 1941. GODINE

Antička Siscia bila je jedan od najvažnijih gradova rimske Panonije. Sposobnost rimske apsorpcije i asimilacije zatečenih društvenih i gospodarskih odnosa bila je presudna kod smještaja i osnivanja Siscije, ključnog središta za strateško napredovanje ka Dunavu i za očuvanje i širenje svih oblika komunikacije. Za izradu topografije antičke Siscije potrebno je izraditi strukturalnu analizu, a potom i sintezu arhivskog gradiva iz razdoblja ranog i razvijenog novovjekovlja (Wolfgangus Lazius, Luigi Fernando Marsigli, Matija Petar Katančić, Adam Baltazar Krčelić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Mijat Sabljar, Šime Ljubić, Ivan Tkalčić, Dragutin Jagić i Josip Brunšmid). Ta rukopisna ostavština, često bez potpisa ili nadnevka, samo s naznakom arheološkog lokaliteta koji se obrađivao, zahtijeva interdisciplinaran pristup proučavanja. Nakon utvrđivanja svih okolnosti u kojima su bilješke nastale, uslijediti će kronološka usporedba sa svim eventualnim ranijim i kasnijim istraživanjima terena, te stanje njihove obrade. Na taj način obrađeno arhivsko gradivo pridonijeti će potpunijem i znanstveno utemeljenijem stvaranju topografije antičke Siscije. Ono je bez tog segmenta netočno i nepotpuno, a do sada neistraženo. Osim u izradi topografije Siscije, podaci prikupljeni i analizirani na ovaj način doprinijeti će općem poznavanju kvalitete života jednog antičkog provincijalnog središta. Uspostavom institucije muzejskih povjerenika i njihova dokumentacija postaje dio arhivske građe za izučavanje povijesti sisačke arheologije. Njihov rad nije dijelom hrvatske znanstvene literature, ali nam je presudan u stvaranju širih arheoloških zaključaka, jer je vrlo pedantan i cjelovit, a pronalaske starina smješta u katastarsko-geodetske i gruntovne okvire, koje je uz pomoć gruntovnih napisnica i starih gradskih zemljovida, iako vrlo teško, ipak moguće rekognoscirati. Prestankom njihova djelovanja, ratnim nedaćama, općom neimaštinom i turbulentnim društveno-političkim mijenama, sve je manje interesa i sve manje arheoloških istraživanja na području Siska, uz izuzetak 30.-tih godina 20.st. (Josip Klemenc). Danas je arheološki rad na terenu iz razdoblja 19.st. i ranijih stoljeća potpuno zaboravljen i zanemaren, a predstavlja bogato vrelo informacija, čime je arheološko djelovanje s kraja 20. i poč. 21.st. svedeno na početke, što bitno otežava stvaranje topografije antičke Siscije. Ovaj rad će nastojati to promijeniti.

Siscija; Sisak; 16. do 20. stoljeće; arheološka istraživanja; pioniri arheologije; muzejski povjerenici; arheološka društva

nije evidentirano