hrvatski

Signali komunikacijske namjere u akademskom diskursu

Zadnjih godina raste interes za proučavanjem komunikacijske naravi različitih tipova tekstova, primarno onih s eksplicitno izraženom komunikacijskom funkcijom kakav je primjerice reklamni ili publicistički diskurs. Znanstveni tekstovi pak, kao tradicionalni reprezentanti akademskog diskursa, formalnim odsustvom svake osobnosti i subjektivnosti kao temeljnih zadanosti žanra uspijevaju prikriti vlastitu komunikacijsku funkciju te se stoga nisu običavali promatrati kao svjesno oblikovane poruke nekome namijenjene iako to nesumnjivo jesu. Bez obzira na znanstveni doprinos ovakvog tipa tekstova valja imati naumu njihovu zališnost kao bitnu oznaku u većem dijelu ispisa koja je posljedica referencija na ranije objavljene znanstvene spoznaje s kojima svaki znanstveni tekst neskriveno ulazi u dijalog, a što postaje temelj za komunikaciju s čitateljem koji takvu intertekstualnost može iščitati i koji s autorom dijeli kontekst konkretne akademske zajednice. Vješto manipulirajući razinom osobnosti autori predviđaju očekivanja, znanja i interese mogućih čitatelja i koristeći različite jezične i komunikacijske strategije s njima ulaze u svojevrsni virtualni dijalog. S jedne se strane mogu prepoznati dijaloške oznake koje upućuju na odašiljatelja u smislu stavova i uvjerenja upredenih u naizgled objektivan i osobnosti lišen tekst, a s druge dijaloške oznake autorova više ili manje izravna obraćanja potencijalnom čitatelju kojima ga se usmjerava k valjanoj interpretaciji.

akademski diskurs; znanstveni stil; komunikacijska namjera; žanr; diskursna zajednica; metadiskurs

nije evidentirano