hrvatski

Kultura, estetika i estetički fenomeni u filozofiji Stjepana Zimmermanna

U bibliografskim pregledima što ih je Stjepan Zimmermann sam objavljivao pod naslovom "Od istog pisca" u svojim knjigama pri svršetku svoje javne djelatnosti lako je vidljivo kako među brojnim naslovima nema niti jednoga koji bi se navlastito bavio estetičkom tematikom i problemima umjetnosti. Također i u opsežnoj rukopisnoj ostavštini nema, koliko je dosad poznato, ni jednog rukopisa (strojopisa!) koji bi naslovom kao cjelina ili nekim samostalnim poglavljem obrađivao posebno specifično estetičku tematiku. Znači li to da Zimmermann u svom zaista velikom opusu nije baš ništa rekao na tu temu? Pažljivim čitanjem nekih, navlasstito djela zrele dobi, moguće je registrirati mjesta na kojima se nalaze Zimmermannove konzinstentne formulacije njegovih nazora o lijepom i umjetnosti. Premda ni to nisu posebno tematizirana raspravljanja ipak dovoljno govore o Zimmermannovim pogledima. Vrlo je karakteristično da Zimmermann pojmove (fenomene) istine, dobrote i ljepote vidi kao "vrijednosne kategorije", pa u tom aksiološkom horizontu razmatra probleme moderne kulture u koje su inkorporirani također i estetički fenomeni. Premda je Zimmermannu kultura konstitutivno duhovna, on ipak ne zanemaruje ni njene nosive materijalne momente, čijim razaranjem se može ugroziti samo njenu duhovnu bit. Zimmermannovi nazori tako uklapaju kulturu zajedno sa estetičkim fenomenima u dimenziju vremenske zbilje uklapajući sve zajedno u horizont svojevrsne filozofije povijesti. Stoga nije moguće tvrditi da Zimmermannovoj filozofiji nedostaju iskazi o poimanju lijepoga i umjetnosti jer je, doduše samo fragmentarno, ipak odredio svoju estetičku poziciju. Međutim, na mnoga otvorena pitanja s tog područja, koja su intergrativno konstitutivna pojmu kulture, pa tako i zbilje moderne kulture uopće, Zimmermann ipak duguje niz konkretnih odgovora.

kultura; estetika; umjetnost; etika; politika; ljepota; istina; kriza kulture

nije evidentirano