hrvatski

Pravopis u ranim gramatikama Mirka Divkovića

Rane gramatike Mirka Divkovića, od prve iz 1879. pa do one iz 1890., pisane su morfonološkim pravopisom, tada i propisanim u školama. Divković se kreće u okvirima morfonološkoga pravopisa u prvim trima izdanjima Oblika, dvama izdanjima Sintakse i četirima izdanjima Nauke o izreci. Iako se kasnije približio vukovskom jezičnom modelu metodološki, povijesnim pristupom jezičnoj građi te sukladno tomu i odabirom gramatičkih uzora, odnosno utjelovio ga u školskoj jezičnoj praksi, ipak je isprva još bio čvrstim svezama uz hrvatsku gramatičku školu, uz hrvatsku jezičnu tradiciju, poglavito kad je riječ o njegovu pravopisnom i odgovarajućem mu slovopisnom sustavu. U svoje gramatike nije uveo posebno poglavlje naslovljeno Pravopis, kao što ga imaju netom prethodni hrvatski slovničari, jer se takvo poglavlje ne nalazi ni u Daničićevim gramatikama, koje je izrjekom isticao kao svoje polazište. Stoga kad se govori o morfonološkom pravopisu u Divkovića, prije svega misli se na njegov metajezik, a potom i na takozvane dodatke pravopisne naravi, što se redovito nalaze na kraju svakih njegovih Oblika hrvatskoga jezika za srednje škole.

Mirko Divković; hrvatske gramatike; morfonološki pravopis; fonološki pravopis

nije evidentirano