hrvatski

Tehničko nazivlje između norme i uzusa

U mnogim područjima života supostoje nazivi kojima se različito imenuju stvari, pojmovi, pojave, postupci i slično ovisno o tome je li komunikacija službena, poluslužbena ili privatna. U komunikaciji u tehničkim strukama paralelno postoje normirani i uzualni nazivi. Normirano se nazivlje rabi u stručnoj literaturi, školskim udžbenicima, priručnicima, nomenklaturi, uputama za rad i održavanje pojedinih strojeva te službenoj komunikaciji. U praksi, u strukovnom uzusu, nalazimo drugi terminologijski model. Tako se u pomorskome uzusu upotrebljavaju nazivi temeljeni na mediteranskom pomorskom nazivlju, u automehaničarskome krugu nazivlje obiluje germanizmima, a računalno nazivlje anglizmima. Nužno je objediniti spoznaje o parcijalno uočenim nesustavnostima u hrvatskome tehničkome nazivlju, prikupiti građu, pristupiti sortiranju građe, sastavljanju prijedloga naziva za pojedine strukovne cjeline, njihovoj verifikaciji te popunjavanju baze podataka, koja bi bila dostupna široj javnosti te bi se time omogućio protok informacija. Potrebu za sustavnim radom na utvrđivanju normiranoga strukovnog nazivlja te popisivanju uzualnoga nazivlja s utvrđivanjem funkcionalnostilskih značajki prepoznala je Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske te pokrenula projekt Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja (STRUNA). U radu se iznose rezultati istraživanja tehničkoga nazivlja za potrebe projekta Hrvatsko brodostrojarsko nazivlje.

hrvatski jezik; engleski jezik; terminologija; brodostrojarsko nazivlje

nije evidentirano