hrvatski

Mjesto Dabarskoga brevijara među hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksima

Dabarski brevijar, glagoljski kodeks iz 1486. godine pohranjen u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod signaturom III c 21 sadrži 306 pergamenskih folija formata 33 × 23, 5 cm i pisan je ustavnom i poluustavnom glagoljicom u dvije veličine (4mm i 2mm). Riječ je o rimskom brevijaru koji sadrži: Proprium de tempore (f. 1-110), Psaltir, (f. 112-158), Commune sanctorum (f. 160-182c) i Proprium sanctorum (f. 190-306). Nije sačuvan posljednji dio sanktorala ni Kalendar. Osim duljih biblijskih lekcija brevijar sadrži i mnoge opširne hagiografske legende i pasije koje se čitaju u sanktoralu. Sanktoral ovoga brevijara osobit je i po tome što sadrži neke jedinstvene oficije, primjerice službu u čast sv. Dujma, salonitanskoga biskupa i mučenika i legendu o sv. Margareti. Na temelju tekstološke i jezične analize autori zaključuju da Dabarski brevijar pripada mlađoj (južnoj) skupini hrvatskoglagoljskih kodeksa, a unutar južne skupine svrstavaju ga u prijelaznu podskupinu, tj. među tekstove koji imaju mlađi prijevod, znatnije prilagođen prema latinskom, ali koji mjestimice čuvaju dijelove starijega prijevoda svojstvenoga kodeksima sjeverne skupine. Pokazuje se da unutar prijelazne skupine hrvatskoglagoljskih kodeksa nije postojala jedna matica i jedan predložak, već da je bilo više matica koje su se međusobno križale, a to znači da je postojao znatno veći broj brevijara od onoga što se sačuvalo do danas.

hrvatskoglagoljski kodeksi; brevijar; Dabarski brevijar; hrvatski crkvenoslavenski jezik

nije evidentirano