hrvatski

Platoničke komponente u Marulićevu poimanju umjetnosti

Novija su istraživanja pokazala kako se pristup Marulićevom opusu ne može više svoditi samo na različite razine i profile interpretiranja njegovog pjesništva zajedno s proznim djelima, bilod a su pisana latinskim ili hrvatskim jezikom. Potrebno je jasnije identificirati njegovo povijesno mjesto sukladno bitnim odnosno karakterističnim crtama epohe kojoj pripada i koju suizgrađuje. A to nije moguće bez određenijeg uvida u Marulićevu poetiku shvaćene kao svjesne teorijske refleksije, što tad zapravo podrazumijeva razabiranje Marulićevih estetičkih nazora, koje pak nije moguće shvatiti ukoliko se ne uoči njihovu misaonu, tj. filozofijsku podlogu i pozadinu. Glavnim Marulićevim tekstom koji prezentira njegovu estetiku valja (uz eventualno moguće i druge njegove funkcije) smatrati raspravu između (latinističkog) pjesnika i bogoslova pod naslovom Dijalog o Herkulu, gdje Marulićevo stanovište ne zastupa pjesnik nego bogoslov, budući da mu je središnja estetička (!) kategorija stavnovit lik istine ili točnije veritas christiana. Misaona podloga tog dijaloga pak nije naprosto samo teološka nego se hermeneutički mogu prepoznati platoničke (dijelom neoplatoničke) crte, kako u samoj formi dijaloga, tako i u njegovim sadržajnim aspektima, koje potvrđuju i fragmenti iz drugih Marulićevih tekstova, kako onih pisanih latinskim tako i hrvatskim jezikom.

platonizam; literatura; poezija; poetika; estetika; renesansa

nije evidentirano