hrvatski

San Jurja Augustina Zagrepčanina u srpnju 1454.

Donosimo latinski izvornik i hrvatski prijevod pisma koje je Juraj Augustin Zagrepčanin, jedan od studenata iz kruga Jana Panonija, u srpnju 1454. uputio iz Ferrare u Bolognu, ostrogonskom prepoštu Nikoli Ostffyju iz erdeljske Asszonyfalve. U pismu Juraj Augustin izvještava o svome proročkom snu, u kojem ga je Nikola Ostffy upozorio na opasnost na putu. I proročku i psihološku dimenziju toga sna prikazujemo u kontekstu humanističke književnosti, uspoređujući ga s književno uobličenim zadarskim snom Ciriaca iz Ancone u pismu Leonardu Bruniju (30. siječnja 1436), s Danteovom vizijom iz Vita nova (1291-1295), s Petrarkinim snom o Giacomu Colonni, zapisanim u pismu od 17. prosinca 1344. (Familiares 5, 7), upućenom bolonjskom pravniku Giovanniju d'Andrei. Po uvjerljivosti, san Jurja Augustina pokazuje se bližim Danteovu i Petrarkinu autobiografskom svjedočanstvu negoli Ciriacovoj u snoviđenje zaodjenutoj humanističkoj polemici. Zapisivanje sna u pismu Jurja Augustina pokazuje se i kao sredstvo razrješavanja napetosti: rizično iskren potez izvještavanja o viđenju u kojem adresat igra negativnu ulogu predstavlja svojevrsnu indirektnu ispovijed, i tako donosi olakšanje koje je vidljivo u tonu drugog, "putopisnog" dijela pisma (za razliku od nizanja zamršenih, bombastičnih komplimenata iz prvog dijela).

renesansni humanizam, novolatinska književnost, san u književnosti, pismo

nije evidentirano