hrvatski

Hrvatski poduzetnici i tržište: od euforije rasta do protukriznih strategija

U nedavnom istraživanju strategija opstanka drvoprerađivačkih i metaloprerađivačkih hrvatskih poduzeća zamijetili smo jednu važnu promjenu među njihovim menadžerima. Ona se tiče novousvojene paradigme rukovođenja među vlasnicima i menadžera tih poduzeća (usp. Čengić., 2011. ; n =371). Sada je, kako kažu, sve usmjereno na nekoliko temeljnih stvari: na traganje za novim kupcima/tržištima, na kontrolu troškova, planiranje i kontrola planiranoga. Novi prioriteti upravljanja i rukovođenja natjerali su vlasnike – menadžere da ubrzano, vlastitim snagama, rješavaju probleme prodaje, naplate ali i vlastite učinkovitosti u takvim zadaćama. Veće tvrtke, koje i inače raspolažu obilnijim ljudskim resursima, došle su u situaciju da znatno funkcionalnije uključe sektore komercijale i marketinga u otvaranje novih tržišta, što je dovelo i do unutrašnjih napetosti u menadžerskim timovima. Posljedično, to je dovelo i do prvih smjena čelnih ljudi u takvim tvrtkama. U svakome slučaju, nova filozofija i praksa rukovođenja ishodište je niza mjera kojima se pokušala osmisliti poslovna strategija za krizno, ali i post-krizno razdoblje. U čemu je zanimljivost ovih nalaza. U jednome važnome detalju: da naši vlasnici i menadžeri (mahom malih i srednjih) poduzeća tek u krizi rade ono što se podrazumijeva da svi poduzetnici rade u tržišnome gospodarstvu: traže kupce, planiraju i kontroliraju aktivnosti i troškove. Riječju, pokušavaju se strateški postavljati i prema kratkoročnim i prema dugoročnijim izazovima, koje je sadašnja kriza pred njih postavila. Promatrač sa strane mogao bi pitati: a što ste to do sada radili, kada se ova „abeceda rukovođenja“ tek u krizi pojavljuje kao stvarni zadatak uprava poduzeća? Također: ako to do sada niste činili, kako se prije zapravo rukovodilo i upravljalo malim i srednjim poduzećima? Tek identificiranoj promjeni rukovodne i upravljačke paradigme u domaćim malim i srednjim poduzećima prethode, gospodarski gledano, tri razvojna razdoblja u ekonomskome ponašanju domaćih poduzeća: a) razdoblje post-ratne stabilizacije (1995.- 2001.), b) razdoblje gospodarskoga rasta (2002. – 2008.), i c) razdoblje krize, kojemu svjedočimo i danas (2009. - ?). U svakome od ovih razdoblja nalazimo specifične oblike djelovanja vlasnika i menadžera hrvatskih poduzeća, različite tržišno i ne-tržišno orijentirane strategije i taktike kojima su se htjeli ostvariti ciljevi poslovanja vlasnika poduzeća. U ovome radu upozorit ćemo, temeljem recentnih istraživanja, na neke od ključnih strategija poslovanja domaćih poduzeća u dva posljednja gospodarska razdoblja, od 2002. godine naovamo, te ispitati u kojoj mjeri one impliciraju dugoročnu promjenu u ekonomskome ponašanju ne samo vlasnika i menadžera poduzeća već i javne vlasti – putem mogućih intervencija „usmjerenih“ na jačanje potencijala rasta poduzeća i gospodarskog sustava kao relativno prepoznatljive cjeline sastavljene od različitih tipova poduzeća i potpornih institucija.

Poduzetnici; Hrvatska; kriza; strategija

nije evidentirano