hrvatski

Tragovi obrednoga organiziranja novoosvojenoga hrvatskog prostora u ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji

Pri naseljavanju novoosvojenoga prostora, došljaci su taj prostor morali posvetiti posebnim obredom (tj. urediti ga prema propisima koje im je Stvoritelj objavio u mitsko pradoba). Time su svećenici profani (kaotični) prostor, tuđ, nerazumljiv, nepogodan za življenje, učinili svetim, našim, razumljivim, pogodnim za život. Taj je obred uključivao postupak "unošenja" vlastitih bogova, onih koje su štovali u vlastitoj postojbini, u novu i njihovo smještanje u prostor. Njihov razmještaj odgovarao je odnosima koji su, odlukom Stvoritelja, vladali u božanskoj zajednici. Ovakvim obredom, koji je u krajnjoj liniji ponavljao sveti čin stvaranja, utvrđivala se i legitimirala plemenska (župna) vlast te osiguravali dobar urod i zdravlje stoke i ljudi. Neka od mjesta dodijeljena bogovima očuvala su njihove tragove u svojim imenima, a njihov prostorni međuodnos omogućava nam još i danas iščitavanje mitskih kazivanja iz krajolika. Taj se postupak prikazuje na temelju nekoliko primjera iz Dalmacije.

Slaveni; mitologija; obredno organiziranje prostora

nije evidentirano