hrvatski

Kunićeva Lida od salona do zbirke: predmet epigrama i problem kritike

Iz obimnog epigramatskog opusa latinista Rajmunda Kunića (1719-1794) prvi su prepisivači i priređivači njegove rukopisne ostavštine izdvojili više od šest stotina pjesama kao "epigrame Lidi" – pjesme posvećene Kunićevoj suvremenici, rimskoj dami Mariji Pizzelli. Ta je zbirka epigrama predmet ovoga rada, u kojem se s jedne strane približava lik Kunićeve "muze" i izlažu onodobna kontroverzna tumačenja koja je izazivalo njihovo poznanstvo, a s druge se strane kasnije interpretacije epigrama, prisutne u našoj književnoj kritici, promatraju s obzirom na činjenicu da su u obzoru proučavanja dosad bili malobrojni epigrami, a ne zbirka kako je sačuvana u najpotpunijem obliku, u još neobjavljenu prijepisu br. 1156 Arhiva Male braće u Dubrovniku. No sve su suvremene interpretacije, pa tako i ova, kako se u radu nastoji upozoriti, nužno određene oblikom koji su zbirci i samim epigramima dali rani priređivači. Kunićevi su epigrami Lidi stoga samo primjer širega problema s kojima se kritičke interpretacije susreću imaju li u vidu da tekstovi kojima se bave nisu uvijek oblikovani isključivo voljom autora.

Rajmund Kunić; latinski epigram; tradicija teksta; novolatinska književnost osamnaestog stoljeća

nije evidentirano