hrvatski

Grabancijaš i pozoj ili neugodna povijesna istina

Primjeri predaja o međimurskom pozoju pokazuju kako naizgled nije riječ o opasnoj fabuli. Međutim, ako se predaja iščita instrumentarijem političke antropologije, mitska predaja o međimurskom pozoju može se u alegorijskom ključu interpretirati kao proces zatiranja poganstva – praslavenske religiozne matrice (simboliziranu pozojem koji je utamničen, skriven, sahranjen duboko pod zemljom: podsjetimo na ikonografiju zmaja kao V/vraga, Sotone, političkoga neprijatelja u kršćanskoj interpretaciji) u ime kršćanske religiozne matrice (simboliziranu grabancijašem). Naime, zbog toga što je pretkršćanska Europa bila prepuna u svojim vizualnim imaginarijima zmajevima, srednjovjekovno je kršćanstvo uporabilo zmaja kao simbol poganskoga svijeta te je ubojstvo zmaja translatiralo s bogova i junaka na kršćanske svece (Kramer 1972:77). Inače, postoji niz varijanata sličnih zgoda vezanih uz pape ili biskupe koji ubijajući zmajeve uništavaju poganskoga neprijatelja, a koji su dobili znakovito ime cultura draconis (Cambi 2003:42 ; Boyle 1978:25). Završno, u izlaganju zadržat ću se na istraživačkom interdisciplinarnom projektu Mit kao sudbina (2006-2009, programska direktorica Sunčica Milosavljević), koji je u Hrvatskoj izveo Dramski studio Dada Centra za mlade CeZaM iz Čakovca, i pritom su kao sadržaj svoga performansa Licem prema dolje i naknadno snimljenoga filma (autorica filma Iva Musović, Beograd) uzeli upravo navedenu mitsku predaju o čakovečkom pozoju kao predaju o neugodnoj povijesnoj istini na utopijsku temu o promjeni društvene hijerarhije. Više o samom projektu usp. http://bazaart.org.rs/category/projekti/mit-kao-sudbina/

grabancijaš; pozoj; mitske predaje

nije evidentirano