hrvatski

Revitalizacija identiteta slovačkih Hrvata od 1989. do danas

Više od četiri i pol stoljeća u četiri sela u okolici Bratislave Hrvati se uspješno odupiru jakim asimilacijskim utjecajima slovačkog okruženja. U trenutku kada su već mnogi pokazatelji ukazivali na neizbježnost njihove konačne asimilacije, s demokratskim promjenama (1989.) stvoreno je pozitivno političko ozračje u kojem dolazi do revitalizacije hrvatskog etničkog i kulturnog identiteta, popraćene osnivanjem brojnih kulturnih društava i institucija. Pristup toj problematici kroz diskurs antropologije društvenog sjećanja u ovome je radu rezultirao jedinstvenim pogledom na pitanje njihova višestoljetnog opstanka, kao i na suvremeni društveno-kulturni kontekst i pitanja identiteta. Interpretacija prošlosti odvija se s ciljem dobivanja odgovora na pitanje kako su tijekom gotovo pet stoljeća odvojenosti od matične domovine uspjeli sačuvati svoj hrvatski jezik i zadržati vlastiti etno-kulturni identitet, dok se analiza i interpretacija suvremenosti usmjeravaju na sagledavanje procesa revitalizacije identiteta i reaktualizacije društvenih sjećanja. Prikazuje se kako, u trenucima koji su već nagoviještali blijeđenje društvenog sjećanja i neminovnost potpune asimilacije, dolazi do svojevrsne materijalizacije sjećanja i naglašavanja opipljivih markera identiteta kojima se ističu specifičnosti ove hrvatske manjine i djeluje na podizanje etničke svijesti unutar te zajednice. Kao prva sustavna kulturno-antropološka analiza o hrvatskoj manjini u Slovačkoj, ovaj rad nadograđuje postojeće spoznaje o povijesti i sadašnjosti hrvatske nacionalne manjine u Slovačkoj. Sagledavanje ove tematike iz vizure antropologije društvenog sjećanja baca novo svjetlo na pitanja etničkog i kulturnog identiteta te zajednice, razloge i okolnosti njezine opstojnosti te naposljetku i nedavnog oživljavanja etničke svijesti.

Hrvati u Slovačkoj; društveno sjećanje; etno-kulturni identitet; revitalizacija identiteta

nije evidentirano