hrvatski

IIC-Hrvatska grupa: traženje vrata u svijet karijere

Restauratorsku zajednicu u Hrvatskoj tradicionalno krase visoka postignuća pojedinaca, a boluje od nedostatka cjelovite integrirane organizacije koja bi omogućila uspostavu standarda struke. Istovremeno, restauratori u Hrvatskoj su vrlo skromno prisutni u međunarodnim stručnim zbivanjima, malo objavljuju u stručnim časopisima i rijetko se pojavljuju kao predavači na međunarodnim kongresima, seminarima i konferencijama. Namjera IIC–Hrvatske grupe je otvaranje i umreživanje stručne zajednice unutar zemlje i uspostavljanje suradnje s kolegama u inozemstvu, kako bi se, povratno, ustanovili i podigli stručni standardi u Hrvatskoj, te poboljšao položaj profesionalnih restauratora unutar organizacije zaštite kulturne baštine. Organizacija IIC (International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works) odabrana je zbog odgovarajućeg ustroja i organizacije te institucije. Ona je međunarodno udruženje restauratora najšireg spektra, budući da uključuje konzervatore, restauratore i muzejske djelatnike iz cijelog svijeta. Istovremeno ona u svojem ustroju predviđa osnivanje lokalnih, regionalnih ili nacionalnih sekcija koje djeluju posve nezavisno na svom području. Takva organizacija omogućuje lokalnu djelatnost prilagođenu potrebama i prilikama, a usporedno s njome i živu međunarodnu suradnju. Nije nevažna ni moralna podrška koju Međunarodni institut pruža lokalnim aktivnostima, a niti mogućnost apliciranja na međunarodne fondove koje članstvo u IIC-u pruža. IIC–Hrvatska grupa registrirala se kao udruga restauratora 2009. godine. Kako bi se ostvarila željena razina suradnje između restauratora iz različitih institucija i različitih dijelova Hrvatske, svih 17 osnivača ušli su u prvo vijeće Udruge. Činili su ga članovi sa studija restauriranja u Zagrebu i Splitu, iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, iz Državnog arhiva u Rijeci te Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Istu politiku umreživanja zastupamo i danas, zbog čega kontinuirano nastojimo uključiti čim širi krug, a posebno nam je stalo do aktivnijeg uključivanja najosjetljivijih grupa: aktualnih i nedavno diplomiranih studenata restauriranja te restauratora- privatnika. IIC–Hrvatska grupa izvješćuje svoje članove o relevantnim stručnim događanjima na svojoj web- stranici (www.iic- hrvatskagrupa.hr). U sklopu svoje djelatnosti Udruga organizira stručna predavanja i radionice, potiče članove na sudjelovanje na međunarodnim kongresima te organizira stručna putovanja s posjetama restauratorskim radionicama u inozemstvu. Postojanje udruge otvara neke nove mogućnosti, ali ne jamči uspjeh. Hoće li te mogućnosti biti iskorištene ovisi o poduzetnosti i angažmanu samih članova. Ohrabrujućim smatram da su se nakon osnutka IIC–Hrvatske grupe hrvatski restauratori počeli u većem broju pojavljivati na međunarodnim kongresima IIC-a, najprije 2010. godine u Istambulu, a potom 2012. godine u Beču, i to ne samo kao slušatelji već i kao aktivni sudionici. Aktivnosti se financiraju iz članarina i iz različitih fondova u zemlji i inozemstvu na koje se Udruga prijavljuje. Posebno bih željela istaknuti živahnu aktivnost članova iz Splita, osobito doc. Jure Matijevića čijom zaslugom je organizirana trodnevna radionica za restauriranje slika na platnu pod nazivom "Nove metode saniranja poderotina slika na platnu", koju je vodila restauratorica Petra Demuth sa Fachhochschule Köln, te doc. Sagite Mirjam Sunare koja redovito novostima puni web- stranicu. Na web-stranicama matične organizacije IIC pojavili su se tekstovi na hrvatskom jeziku, čime je hrvatski na neki način postao "službeni jezik IIC-a". Radi se o prijevodima transkripata s okruglih stolova koje pod nazivom Dialogues for the New Century organizira IIC na različite aktualne stručne teme. IIC– Hrvatska grupa zapažena je u središnjici Međunarodnog instituta kao jedna od najaktivnijih. K tome ona ima i najveći broj članova s obzirom na broj stanovnika zemlje (početkom 2012. godine brojala je 79 članova, ali taj broj varira iz godine u godinu). Dobar glas koji su kroz aktivnosti IIC-Hrvatske grupe stekli hrvatski restauratori potrebno je valjano iskoristiti. Stečeno povjerenje može popraviti izglede naših restauratora pri pronalaženju poslova nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Uspostavljene standarde nikako ne bi trebalo žrtvovati u zamjenu za mogućnost brze zarade, jer je takva prilika jednokratna. Dapače, ključno je da sami restauratori ustraju u neprestanom usavršavanju koje je postavljeno kao standard u međunarodno stručnoj zajednici, ne zbog popunjavanja biografije, već u svrhu osposobljavanja za bolju praksu. Sudjelovanje na međunarodnim kongresima, pohađanje specijalističkih radionica i stažiranje u inozemstvu uobičajeni su modeli usavršavanja nakon završenog studija konzerviranja- restauriranja. Naši studenti polako se moraju početi navikavati na sustav u kojem učenje ne završava sa diplomom, već s njome započinje na kvalitativno višoj razini, integriran u samostalni rad i s punom osobnom odgovornošću profesionalnog konzervatora-restauratora. Ulaskom u Evropsku uniju granice Hrvatske otvaraju se u oba smjera. Stoga za konzervatora- restauratora cjeloživotno obrazovanje ne predstavlja samo mogućnost, već i uvjet opstanka u stručnoj zajednici u kojoj se ono njeguje već duže vrijeme.

IIC; udruga restauratora; stručna suradnja; cjeloživotno obrazovanje

nije evidentirano