hrvatski

Zvončari i njihovi odjeci: Etnološka analiza višestrukih konteksta suvremenih pokladnih običaja Kastavštine

Pokladni običaji sa zvonima, napose zvončari Liburnijskog kraja (najvećim dijelom u Kastavštini, shvaćenoj u smislu kulturnog područja) bili su i dosada predmetom interesa folklorista i etnologa. Njihov je interes bio usmjeren poglavito ritualnom značenju te prakse i njegovim magijskim ishodištima. Pogled na njegov današnji značaj ukazuje da se radi o fenomenu koji je od iznimne važnosti za mnoge lokalne zajednice. Cilj ove radnje je analizirati kako pojedine zajednice koriste tradicijski okvir običaja da bi putem njega izrazile, preispitale i redefinirale odnose unutar nje same, između različitih zajednica, kao i njihov odnos spram većeg svijeta. Odgovara na pitanja zašto je ovaj je običaj, za razliku od većine ostalih ostao živom praksom i iz kojih se razloga i dalje omasovljuje. Osim malobrojne literature koja u unutar ovakvog pristupa mogla poslužiti, većina saznanja temelji se na formalnim i neformalnim intervjuima te na aktivnom slušanju, opažanju i sudjelovanju, u skladu s istraživačkom ulogom promatrača sudionika, kroz gotovo trideset godina praćenja ovog fenomena. Korišteni su izvori poput tekstova iz dnevnih novina, mrežnih stranica, fotografska i video građa te tekstovi popularnih pjesama. Uvažavajući uvelike etske pozicije te multivokalnosti sugovornika, u tekst su umetnuti njihovi originalni iskazi. Sve to doprinosi „gustom opisu“ kao što multilokalnost vodi ka iznijansiranom opisu u kontekstu paradigme kulturne kompleksnosti, koju ovaj rad također uvelike uvažava i koristi. Ova se pokladna praksa promatra kroz njen oblik, tjelesnost, vrijeme, teritorij, organizaciju te kroz globalni kontekst koji je determinira u sve većoj mjeri. Prema tim pojmovima oblikovana su i poglavlja ovog rada. Značaj i funkcija promatranog fenomena analizira se na osobnoj razini, na razini lokalne zajednice, šireg zavičaja i globalnog društva. Njegov veliki značaj na svim promatranim razinama rezultirao je umnažanjem zvončara unutar postojećih skupina, kao i njihovih ophoda. Štoviše, stvaraju se nove grupe zvončara, a se njihova aktivnost u novije vrijeme proteže kroz čitavu godinu, što ih modificira u pokretače društvenih događanja kroz cijelo to razdoblje, a ujedno i u simboličke predstavnike svog kraja u širem krugu. Vrednovanje zvončara kao baštine, značaj medija i organiziranih karnevala utječe na zvončarske skupine na različite načine rezultirajući novim konfliktima, kojim inače obiluje ova praksa. Upravo konflikti uvelike upućuju na identitete lokalnih zajednica i bivaju u pokladno vrijeme naglašeni, jednako kao i pozitivna stanja društvene homogenizacije, opuštanja i veselja. Potvrđuje se opravdanost pristupa ovoj temi kroz razmatranje i analizu različitih konteksta jer su one dovele do cjelovitijeg saznanja i spoznaja o njenom značenju i funkciji kao društvenog fenomena.

Kastavština; gusti opis; multivokalnost; multilokalnost; pokladne prakse; pust; zvončari; muško društvo; rod; vrijeme; zajednice; društveni odnosi; konflikti; organizacija; baština; UNESCO

nije evidentirano