hrvatski

Stabilnost ortodontskih miniimplanta

Svrha: Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi u kojoj mjeri biomehanički čimbenici - debljina kompakte, promjer i dužina miniimplantata, metoda uvrtanja te komponente vertikalne implantacijske sile utječu na primarnu stabilnost miniimplantata. Materijali i metode: Testirano je šest tipova cilindričnih samobušećih miniimplantata Dual Top (Jeil Medical Corp., Seul, Koreja) promjera1.4, 1.6 i 2.0 mm, dužine 6 i 8 mm uvrtanih ručno i strojno u uzoke svinjskih rebara bez pilot rupe. Mjereni su debljina kompakte pomoću pomične mjerke te okretni moment i vertikalna sila tijekom implantacije pomoću specijalnog dizajniranog uređaja povezanog s osciloskopom. Maksimalni implantacijski okretni moment rabljen je kao mjera primarne stabilnosti. U statističkoj analizi korištene su analiza kovarijance i Sidak post - hoc test te multipla hijerarhijska linearna regresijska analiza. Rezultati: Statistički značajni prediktori bolje primarne stabilnosti ortodontskih miniimplantata su veća debljina kompakte (objašnjava 24.2% varijabilnosti), veći promjer miniimplantata (20.6%), ručni način uvrtanja (9.9%), veća dužina miniimplantata (3.7%), veća maksimalna vertikalna sila (2.2%) te manja vertikalna sila pri maksimalnom okretnom momentu (1.4%). Cijeli model opisuje 61.5% varijabilnosti primarne stabilnosti. Zaključci: Na primarnu stabilnost miniimplantata najviše utječu debljina kompakte i promjer miniimplantata te način uvrtanja, dok dužina implantata i komponente vertikalne sile imaju manji utjecaj.

miniimplantat; insercijski orketni moment; promjer; dužina; vertikalna sila; način implantacije

nije evidentirano