hrvatski

Ivan Vitez i Jan Panonije – gladni pravde ili željni vlasti?

Starija je hrvatska historiografija, a posebno M. Kurelac, zastupala stajalište prema kojem su slavonski humanisti Ivan Vitez i njegov nećak Jan Panonije bili žrtve apsolutizma Matijaša Korvina, borci za pravdu koji su nastradali zbog svojih progresivnih stavova. Iako je istina da su oboje vjerojatno zastupali stajalište prema kojem bi određeni slojevi društva trebali imati udjela u vlasti, prema novijim istraživanjima ih nipošto ne bismo smjeli nazvati demokratima, pa ni zastupnicima parlamentarizma. Humanisti nisu težili uspostavi pravedne vladavine, nego su se radi svoga obrazovanja smatrali „novom aristokracijom“, i željeli su se probiti u gornje slojeve tadašnjeg društva. Prije bismo mogli reći da su se nastojali izjednačiti s tadašnjim plemstvom, te su zbog toga postali najglasnijim zastupnicima plemićkih privilegija. U ovom radu pokušat ću dokazati da dvojica slavonskih humanista nisu bili borci za pravdu, nego tipični predstavnici humanističke težnje za društvenim uzdizanjem.

Ivan Vitez; Jan Panonije; Matijaš Korvin; renesansa; humanizam

nije evidentirano