hrvatski

Razvoj zajedničkog europskog sustava azila

U državama zapadne Europe 1990-ih povećava se broj osoba koje traže međunarodnu zaštitu. Suočene s velikim izbjegličkim krizama, a u kontekstu proklamirane slobode kretanja na području Europske unije i postojećih razlika u nacionalnim sustavima azila, države članice intenzivnije razvijaju suradnju na području azila i migracija. Do stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama 1. svibnja 1999. područje policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima pripadalo je tzv. „trećem stupu“ prema kojem su politika azila, migracijska politika i politika vezana uz državljane trećih zemalja definirane samo kao „pitanja od zajedničkog interesa“ i pripadala su u suverena prava država članica. Ugovorom iz Amsterdama ustanovljuje se „zajednički europski sustav azila“, a zajednička politika azila postaje dijelom „prvoga stupa“. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u procesu pridruživanja EU Republika Hrvatska preuzela je obvezu implementiranja načela i pravila pravne stečevine Europske unije u nacionalno zakonodavstvo, koja obuhvaća i pravila o azilu, u okviru Poglavlja 24.: Pravda, sloboda i sigurnost.

azil; acquis; Europska unija

nije evidentirano