hrvatski

Provjera ekološkoga modela dječjega nasilničkoga ponašanja prema vršnjacima

Primjenjujući ekološki pristup na problematiku međuvršnjačkog nasilja, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi prediktore nasilničkog ponašanja među djecom na četiri razine ekološkog modela (infra-, mikro-, mezo-, egzo- sustav) te ispitati spolne specifičnosti u mogućnosti predikcije nasilničkog ponašanja dječaka i djevojčica. U istraživanju je sudjelovalo 880 učenika (48% dječaka i 52% djevojčica) petog do osmog razreda osnovne škole i isto toliko njihovih roditelja (19% očeva, 61% majki, 20% roditelja koji nisu dali podatak o spolu) kao i 107 nastavnika. Učenici su bili prosječne dobi 12, 81 godinu (sd=1, 15), a raspon se kretao između 10 i 16 godina. Istraživanje je provedeno u 6 osječkih osnovnih škola. Djeca su dala neke osnovne demografske podatke, nominirali su nasilne vršnjake te su popunili Upitnik o nasilju među školskom djecom (UNŠD), Upitnik empatije (Ivanović i Buško, 2008), Upitnik roditeljskog ponašanja (URP-29 ; Keresteš, Brković, Kuterovac Jagodić i Greblo 2012), Skalu impulzivnosti (Vulić-Prtorić, 2006), Skalu percepcije opasnosti susjedstva (POS), Skalu učestalosti izloženosti medijima (UM) te Upitnik školske klime (verzija za učenika). Roditelji su dali podatke koji se odnose na socioekonomski status obitelji te su popunili Upitnik roditeljskog poznavanja djetetovih vršnjaka i Skalu roditeljske uključenosti u obrazovanje djeteta. Nastavnici su dali podatke koji se odnose na politiku protiv nasilja u školi, dolaske roditelja na roditeljske sastanke, informacije i školska zbivanja te su popunili Upitnik školske klime (verzija za nastavnike). Glavna analiza provedena je putem multivarijantnog višerazinskog modeliranja. Utvrđeno je kako međuvršnjačko nasilje predviđaju: starija dob, muški spol, veći stupanj impulzivnosti, niži stupanj afektivne empatije, više pozitivne i negativne roditeljske discipline, manje roditeljskog prihvaćanja, pružanje djetetu manje autonomije od strane roditelja, nedostatak roditeljskog nadzora, slabija prihvaćenost vršnjaka, slabiji školski uspjeh, negativna školska klima, velike razlike u obiteljskim prihodima unutar razreda, česti dolasci roditelja u školu, više vremena provedenog uz medije i percepcija velike opasnosti susjedstva. Dvije varijable, roditeljska psihološka kontrola i broj prijatelja, nisu se pokazale značajnima u predviđanju međuvršnjačkog nasilja. Također je utvrđen i moderatorski učinak tri varijable, nejednakosti obiteljskih prihoda unutar razreda, školske klime i percepcije opasnosti susjedstva. Nadalje, dokazano je postojanje moderatorskog učinka spola na stupanj prediktivnosti različitih varijabli međuvršnjačkog nasilja. Općenito se pokazalo kako odabrani prediktori bolje predviđaju sve vrste nasilničkog ponašanja za dječake nego za djevojčice. Može se zaključiti kako su u osnovi međuvršnjačkog nasilja različiti čimbenici kod dječaka i djevojčica te kako je potrebno ispitati dodatne čimbenike, posebice obiteljske kod djevojčica, koji bi objasnili preostalu varijancu u svim oblicima nasilničkog ponašanja među djecom.

Ekološki model; međuvršnjačko zlostavljanje; nasilničko ponašanje prema vršnjacima; osnovnoškolska djeca; prediktori

nije evidentirano