hrvatski

Listopadne penjačice kroz godišnja doba

Penjačice su zeljaste ili drvenaste biljke koje rastu penjući se vertikalno uz neku potporu uz pomoć posebnih organa namijenjenih pričvršćivanju. Listopadne penjačice gube svoje lišće ujesen ili početkom zime, a ponovno prolistaju u proljeće, kada su naročito privlačne. Kod odabira penjačica za vrt uvijek gledamo njihovu veličinu, boje cvjetova, listova i njihove plodove. No, osim toga treba odabrati biljku koja neće brzo prerasti svoj položaj i zagušiti susjedne biljke. Penjačicama je potrebno osigurati oslonac pomoću kojega će rasti. Neki od materijala za izradu oslonaca su konopci, žice, mreže, čelične cijevi, štapovi bambusa i drvo. Redovito orezivanje najvažnije je za uspješan rast i razvoj gotovo svih penjačica. Oblikovanje se sastoji od toga da se najsnažnije grane pričvrste za oslonac, tvoreći zanimljiv oblik. Penjačice se razmnožavaju sjemenom, reznicama i običnim grebeničenjem. Najljepša penjačica koje u proljeće daje bijele cvjetove je Clematis montana . Sa crvenim cvjetovima su Akebia x pentaphyla i Canarina canariensis. Šarene, grimizno-žute cvjetove imaju hibridi kozje krvi Lonicera periclymenum 'Italica' i Lonicera americana. Zlatno žute cvjetove nose Clematis rehderiana i Lonicera tragophylla. Prekrasne ljubičasto-modre cvjetove u proljeće nose kultivari pavitine, glicinije i akebije. Listovi listopadnih penjačice u jesen dobivaju jesenje boje. Penjačice obrasle lišćem jesenjih boja izvrsne su za stvaranje dominantnih izložaka na pergolama. Gotovo sve penjačice napadaju štetočinje i bolesti. Neki od njih su: lisna uš, gusjenice, hrušt, pjena kukaca, uholaže, pauci i puževi.

listopadne penjačice; uzgoj; orezivanje

nije evidentirano