hrvatski

Fizijatrijsko-reumatološka dijagnostika, liječenje i rehabilitacija tegoba temporomandibularnih zglobova (TMZ)

UVOD. Problematika boli najopterećenijeg - čeljusnog zgloba je u fizijatrijsko-reumatološkoj praksi još često neprepoznata i nejasna, osobito glede liječenja boli. Zapostavljene su, ili neopravdano izbjegavane metode termoterapije, elektroanalgezije i kinezioterepije TMZ-a, osobito starijih osoba. Nove stomatološke metode liječenja primjenom proteza i/ili metalnih implantata još više potenciraju fizijatrijske dileme glede dijagnostike i terapije bolesti TMZ. MATERIJAL I METODE. U suradnji stomatologa i fizijatra-reumatologa u polikliničkom radu 2009. i 2010.godini praćen je slijed dijagnostike i liječenja TMZ-a. U dijagnostičko-terapijski tretman uključeno je 60 pacijenata 91, 7% žena i 8, 7% muškaraca (medijan dobi 36, 6 godina, ) kod kojih je provedena cjelokupna stomatološka, radiološku (magnetska rezonancija) i reumatološku dijagnostika. Klasična renetgenska snimka kao ni konvencionalna i kompjuterizirana tomografija ne mogu prikazati sve funkcijske dijelove TMZ-a. Ključna komponenta u biomehanici zgloba je odnos zglobne pločice ili diska kao hrskavične strukture prema glavici kondila kao koštanoj strukturi. Moguć je prikaz unutarzglobnih struktura pomoću konstrasnog sredstva (artrografija) i primjena magnetske rezonancije kao jednostavne, neinvazivne radiološke tehnike bez uporebe ioniziranog zračenja.Uz bol izraženu na analognoj vizualnoj skai (AVS), najvažniji dijagnostički klinički znakovi bili su ograničeno otvaranje usta, te patološki šumovi (škljocanje, krepitacija) koje još ne možemo objektivno kvantificirati. Potom je u poliklinici provedena medikamentna (paracetamol ili NSAR, perkutani antireumatici) i fizikalna terpija (TENS ili IFS- ovisno o količini metala u molarnoj regiji), laser i magnetoterapija. Slijedio je integrirani način provođenja kinezioterpije za žvačni sustav po Schulteu temeljen na masaži i vježbama. Svaki bolesnik može uz stručnu pomoć fizioterapeuta nastaviti kod kuće kontinuirano vježbanje. Mjerena je funkcije TMZ-a boli na AVS prvome pregeldu, te nakon 3 i 6 mjeseci terapije. REZULTATI Najizraženiji simptom bila je bol (u 96, 9% preglednih). Većinom se radilo u simptomima degenerativnih promjena osteoartitis (OA) TMZ (u 73, 3% bolesnika) anteriornog pomaka diska i OA u 21, 7% bolesnika, a samo u 5% su bili bolesbici iz područja upalnog reumatizma (RA, ASP). Fine krepitacije TMZ zabilježene su kod 30%, a smanjene funkcije 34% bolesnika. Aktivno otvaranje usta je prije terapije bilo 40, 4 mm, a nakon liječene 52, 2 mm (p<0, 001). Nakon fizikalnog liječenja temporomandibularne boli pokazala se statistički signifikanta razlika (p<0, 001), tako da čak 81, 26 % nije imalo bolne tegobe TMZ-a. Mjereći bol kao posljedicu reumatskih bolesti na AVS medijan je pri kretnjama mandibule bio 6.25 prije liječenja i 2, 01 nakon liječenja. ZAKLJUČCI. U sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji suradnja fizijatra - reumatologa i stomatologa može značjano smanjiti incidenciju poremećaja TMZ-a. Multidisciplinarnim pristupom nastojimo kreirati postupnik dijagnostike i liječenja TMZ-a. Mjere fizikalne terapije potpomognute lijekovima, ali kineziološkim tretmanom značajan su doprinos prevenciji bolesti i smanjena bolnih tegoba TMZ-a. Objektivizaciji uspjeha liječenja TMZ-a (smanjene boli, povećenje funkcije) treba usmjeriti intedisciplinarna, a na medicinskim dokazima temeljiti prospektivna istraživanja.

temporomandibularni zglob; fizikalna terapija; magnetska rezonancija

nije evidentirano